Oporezivanje PDV-om odvjetničkih usluga poreznim obveznicima iz trećih zemalja

Pitanje: Da li hrvatsko odvjetničko društvo mora obračunati PDV na obavljenu odvjetničku uslugu poreznom obvezniku iz treće zemlje?

Kako bi porezni obveznici na ispravan način primjenjivali odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13 – 148/13; u nastavku: Zakon) i Direktive Vijeća 2006/112/EZ, potrebno je za svaku obavljenu uslugu ispravno odrediti mjesto njenog obavljanja. Nakon što se utvrdi mjesto obavljanja usluge, utvrđena je i nadležnost države u smislu ubiranja PDV-a na obavljenu uslugu.

Prema čl. 17. st. 1. Zakona, mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se sjedište tog poreznog obveznika. Ako takvo sjedište ne postoji, mjestom obavljanja usluge smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.

Dakle, prema propisanom temeljnom načelu utvrđivanja mjesta obavljanja usluge, mjestom obavljanja usluge smatra se uvijek mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge, bez obzira da li je njegovo sjedište u drugoj državi članici ili nekoj trećoj zemlji.

Neke od usluga čije se mjesto obavljanja utvrđuje prema temeljnom načelu su usluge oglašavanja, konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja, savjetovanja, obrade podataka, ustupanja informacija, ustupanja osoblja, iznajmljivanja pokretne imovine i sl.

Preciznije, usluge obavljene poreznim obveznicima iz drugih država čije se mjesto obavljanja utvrđuje prema temeljnom načelu su sve usluge čije mjesto obavljanja nije utvrđeno izuzecima propisanima čl. 19. (usluge u vezi s nekretninama), 20. (usluge prijevoza putnika), 21. (usluge u kulturi i njima slične usluge – umjetničke, sportske, znanstvene, obrazovne, zabavne i sl.), 22. (usluge pripremanja hrane i usluge opskrbe pripremljenom hranom i pićem) i 23. Zakona (iznajmljivanje prijevoznih sredstava).
Stoga, za obavljenu odvjetničku uslugu poreznim obveznicima iz trećih zemalja, hrvatsko odvjetničko društvo neće obračunati PDV, nego će temeljem čl. 17. st. 1. Zakona prenijeti poreznu obvezu na primatelja usluge odnosno poreznog obveznika iz treće zemlje.