Središnja tema u Hrvatskoj, u političkim i gospodarskim krugovima, u ovom je trenutku - što se može očekivati od hrvatskog gospodarstva u 2014.? Često se čuju prognoze institucija i gospodarskih stručnjaka o stanovitim stopama minimalnog rasta u 2014. Je li moguć porast ili barem približavanje tzv. pozitivnoj nuli ili su ta očekivanja nerealna? Na čemu bi se trebao temeljiti mogući porast u 2014. ili pak trend približavanja barem spasonosnoj nuli? Podsjetimo se kako je to teklo od 2008., godine zadnjega rasta gospodarstva u Hrvatskoj. Evo rezultata mjereno porastom/padom bruto nacionalnog proizvoda (BDP) godine u odnosu na godinu:
- u 2008 godini: +2,2%,
- u 2009. godini: -6,9%,
- u 2010. godini: -1,2%,
- u 2011. godini objavljen je prvobitno porast od 0,2%, a naknadnom korekcijom Državni zavod za statistiku objavio je na stopu od 0,0% ( pozitivna nula),
- u 2012. godini: -2,00%.
Početkom lipnja 2013. objavljen je podatak Državnog zavoda za statistiku o padu BDP u prvom tromjesečju 2013. od -1,5%, u drugom tromjesečju pad od -0,7%, te u trećem tromjesečju 2014. pad od -0,6%, u odnosu na tromjesečje 2012.
Kakve bi se pretpostavke morale ostvariti da bi došlo do pozitivnih kretanja na makro gospodarskom planu?
Osobna potrošnja kao najveći čimbenik porasta bruto nacionalnog proizvoda (BDP), po procjenama, sudjeluje u BDP-u sa oko 60%, ostalo otpada na investicije (oko 20%), a razlika do 100% se odnosi na javnu potrošnju.
Promotrimo kako su se u proteklim godinama kretale ove veličine. Ima li u tim kretanjima kakve uzročno-posljedične veze i može li se u tome uočiti neki pravac u skladu s čime bi trebale poduzeti odgovarajuće mjere?
Tablica 1.BDP, promet u trgovini na malo realni, investicije, izvoz, 2008. do 2013.
Izvor podataka: Državni zavod za statistiku – mjesečne statističke informacije.
U 2013. realni promet u trgovini na malo za prvih 10 mjeseci u odnosu na deset mjeseci 2012., bio je na razini 99,3%, a izvoz je bio 56 mlrd kn.
Pad osobne potrošnje mjerene realnim prometom u trgovini na malo, kao i pad investicija u godinama 2009. do 2012, uzrokovao je i pad bruto nacionalnog proizvoda. Izvoz je porastao u 2010., kao i u 2011., ali je u 2012. došlo do pada odnosno minimalnog rasta u odnosu na 2010.
Porast osobne potrošnje mjerene realnim prometom trgovine na malo u 2011. (100,6) kao i porast izvoza i zadržavanje invesicija na razini prethodne godine, razultirali su pozitivnom nulom u 2011. godini. 2009, 2010. i 2012. godine ostvaren je znatni pad osobne potrošnje a rezultat toga je i pad bruto nacionalnog proizvoda u tim godinama. U godinama 2010, 2011. i 2012. investicije su se zadržale na približno istoj razini, pa je osobna potrošnja imala prevladavajući utjecaj, s time što su investicije u 2010. značajnije pale (od 66 mlrd kn na 49 mlrd kn), uz mali oporavak osobne potrošnje (97,9 u 2010. prema 84,7 u 2009).
Trenutna situacija, vezano uz moguće promjene zakonodavnih okvira, što bi imalo odraza na čimbenike koji utječu na rast BDP je takova da se ne planiraju promjene. Izmjene poreznih propisa, moguće smanjenje PDV ili promjena sustava oporezivanje dohotka, sve u cilju povećanja raspoloživog dohotka za potrošnju, nisu predviđene netom usvojenim proračunom za 2014. godinu. Obzirom da bi u tom procesu povećanja raspoloživog dohotka za potrošnju moglo doći i do smanjenja proračunskih prihoda (ako se to ne bi odrazilo na planirano povećanje prihoda), kreiranje takvog proračuna u uvjetima fiksnih veličina plaća i mirovina, rizičan je posao.
Što se tiče investicija, čini se da je to u 2014., uz povećanje izvoza, ostao jedini mogući čimbenik kojim je moguće promijeniti negativni trend.
Tko danas više i govori o investicijama koje su bile u planu pokrenuti se iz javnih i privatnih izvora prije nešto manje od dvije godine (hidoelektrana Ombla i termoelektrana Plomin). Ulaganja poticana smanjenjem poreza na dobit, smanjivanjem nekih neporeznih plaćanja i smanjenjem doprinosa za zdravstveno osiguranje, nisu dala očekivane rezultate, u smislu odraza na povećana ulaganja u poslovanje.
Strukturne reforme, javna uprava i drugo? Planiraju se racionalizacije u zdravstvenom sustavu, čiji učinci se mogu očekivati tek u duljem razdoblju. Ono što je učinjeno u sređivanju fiskalne i financijske discipline, može se uzeti kao dobar temelj za redovitu naplatu proračunskih prihoda.
Obzirom na ovu situaciju utvrđenu donesenim proračunom, u 2014. mogući izlaz u pravcu rasta BDP je samo u povećanoj investicijskoj aktivnosti, kao i izvozu. Mogući izvori za ulaganja su novac iz proračuna za dugotrajna ulaganja kao i novac iz europskih strukturnih fondova.
Već se sada u gospodarskoj javnosti procjenjuje da bi taj rast mogao biti minimalan, tek nešto iznad nule (1%, 0,75% i slično), ili će tendirati malom minusu (-0,1%), upravo zbog toga što neće biti znatnijeg utjecaja na BDP u porastu osobne potrošnje.
Procjene ostaju procjene, mogu biti poticajne i manje poticajne, ali da bi se moglo govoriti o oporavku i u tom kontekstu o smanjenju nezaposlenosti, porastu standarda života, tek bi se rastom od 2 i više postotaka ove veličine znatno mogle ublažiti. Tek radi usporedbe, u 2008. prema izvorima Državnog zavoda za statistiku, prosječna nezaposlenost u toj godini je iznosila 236.741 radnik. Te je godine potrošnja ostala na razini 2007. (99,5%), a investicije su iznosila 82 mlrd kn ( u idućim godinama pad na 66 mlrd pa na 49 odnosno 46 mlrd kn), uz rast izvoza od 4,7%.
Natrag