Na svojoj 13. sjednici, Sabor je donio Zakon o faktoringu (u nastavku: Zakona) kojim se u Republici Hrvatskoj po prvi puta ta djelatnost regulira posebnim zakonom s ciljem povećanja pravne sigurnosti u faktoring transakcijama. Naime, iako je u Hrvatskoj relativno mali broj društava registriranih za poslove faktoringa, njih 15 je na kraju 2013. ostvarilo 17,3 milijardi kn prometa.1
Zakonom se uređuju: ugovor o faktoringu; prava i obveze subjekata u poslovima faktoringa; uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada faktoring društva; način i uvjeti za prekogranično obavljanje djelatnosti faktoringa, izvještavanje, nadzor poslovanja i upravljanje rizicima faktoring društva.
Faktoring je definiran kao pravni posao u kojem pružatelj usluge faktoringa, na temelju i u skladu s ugovorom o faktoringu sklopljenim s dobavljačem i/ili kupcem, kupuje predmete faktoringa sa ili bez prava na regres. Ugovor o faktoringu mora biti sklopljen u pisanom obliku, a Hanfa će pravilnikom propisati njegov sadržaj. Faktoring može biti tuzemni ili inozemni, regresni ili bezregresni, a kao posebna vrsta faktoringa uređen je i dobavljački (obrnuti) faktoring.
Posao faktoringa može obavljati:
- faktoring društvo upisano u sudski registar na temelju odobrenja Hanfe za obavljanje tih poslova,
- faktoring društvo iz druge države članice uz ispunjenje propisanih uvjeta,
- podružnica faktoring društva iz treće države i faktoring društva iz druge države članice uz ispunjenje propisanih uvjeta,
- kreditna institucija u skladu s propisima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija.
Temeljni kapital faktoring društva ne može biti niži od jedan milijun kuna, te mora u cijelosti biti uplaćen u novcu prije upisa osnivanja. Nadalje, obveza je faktoring društva i kapital uvijek održavati u iznosu koji ne smije biti manji od iznosa propisanog najnižeg temeljnog kapitala.
Zakonom su propisani i obvezni organi faktoring društva. Kod dioničkog društva to su: glavna skupština, uprava i nadzorni odnosno upravni odbor, a kod društava s ograničenom odgovornošću to su: skupština, uprava i nadzorni odbor. Uprava faktoring društva mora imati najmanje dva člana koji moraju biti u radnom odnosu s faktoring društvom na puno radno vrijeme. Zakonom su propisani i uvjeti koje mora ispunjavati osoba da bi mogla biti član uprave, a također mora imati i suglasnost Hanfe za obavljanje te funkcije. Faktoring društvo obvezno je imati i nadzorni odbor od najmanje tri člana koji također moraju ispunjavati propisane uvjete.
Faktoring društva će financijske izvještaje sastavljati primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI), a strukturu, sadržaj i rokove dostave istih, Hanfa će propisati posebnim pravilnikom. Za faktoring društva propisuje se i obveza revizije godišnjih financijskih izvještaja, a ista će biti dužna organizirati i provedbu interne revizije.
Za nadzor nad poslovanjem faktoring društava ovlaštena je Hanfa, a ista ima obvezu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona donijeti odgovarajuće pravilnike.
Prijelaznim i završnim odredbama Zakona, faktoring društvima dan je rok od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu istog da se usklade s odredbama Zakona. U daljnjem roku od mjesec dana, faktoring društva dužna su Hanfi dostaviti izvješće o usklađivanju s odredbama Zakona, te propisane priloge tom izvješću. Ako iz izvješća i ostale dokumentacije Hanfa utvrdi da je faktoring društvo provelo propisana usklađenja, izdati će odobrenje za obavljanje poslova faktoringa. U suprotnom, Hanfa će pokrenuti postupak likvidacije sukladno odredbama Zakona.
Zakon o faktoringu objavljen je u Nar. nov., br. 94 od 31.7.2014., a stupio je na snagu 8.8.2014. Potanje o Zakonu o faktoringu, pisati ćemo u jednom od sljedećih brojeva našeg časopisa „Financije, pravo i porezi“.
[1] Prema Obrazloženju predlagatelja uz Konačni prijedlog zakona o faktoringu
Natrag