Službeni put u inozemstvo i pravo na dnevnice

Piše: Mirjana Paić Ćirić

Poduzetnik svojim aktom sam utvrđuje visinu dnevnice za službeni put u zemlji i inozemstvu, visinu naknade za trošak prijevoza, noćenja i dr. pri čemu su neoporezivi iznosi propisani Pravilnikom o porezu na dohodak.

Razlika iznad neoporezivih iznosa predstavlja plaću iz čega slijedi obveza plaćanja svih propisanih obveza. Iznosi dnevnica u inozemstvu propisani su Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, a uvjeti za isplatu dnevnice uređeni su Uredbom o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove.

Dnevnica za službeni put u inozemstvo isplaćuje se za putovanje iz mjesta rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeni put, a udaljenosti najmanje 30 km, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta. Dnevnica je naknada za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje. To znači da se eventualno posebno plaćanje prehrane smatra plaćom u naravi te je potrebno obračunati sve obveze propisane pri isplati plaće. Isto se odnosi i na slučaj ako poslodavac posebno plaća troškove prijevoza u mjestu, taxi i sl. Međutim, trošak prijevoza od aerodroma do mjesta u koji je radnik upućen posebno se naknađuje budući se ne smatra prijevozom u mjestu.

Dnevnica se umanjuje za 80% ako je radniku osigurana besplatna hrana što  znači da radnik ostvaruje pravo na 20% iznosa od propisane dnevnice za zemlju u koju putuje.

Pravo na jednu dnevnicu ostvaruje se za vrijeme na službenom putu koje traje od 12 do 24 sata, a pola dnevnice za  putovanje koje traje od 8 sati do 12 sati.

Dnevnica se obračunava od sata prelaska granice RH, a dnevnica za stranu državu iz koje se dolazi - do sata prelaska granice RH. Za vrijeme putovanja od mjesta s kojeg je radnik krenuo na službeni put (iz mjesta prebivališta ili mjesta rada) do granice RH radnik ima pravo na isplatu tuzemne dnevnice.

Primjer utvrđivanja dnevnice

Radnik je upućen iz Zaprešića na službeni put u Graz. Iz Zaprešića je krenuo na put u 7 sati, slovensku granicu prešao u 7,40, a austrijsku u 8,30. U Grazu je prisustvovao na nekoliko sastanaka koji su završili u 15,30 sati. Austrijsku granicu je na povratku prešao u 16,00 sati, u 16,40 slovensku  i u Zaprešić se vratio u 17,15 sati. Radnik je na službenom putu proveo ukupno 10 sati i 15 minuta i to u inozemstvu ukupno 9 sati, a u RH – 1 sat i 15 minuta. Temeljem ukupnog broja sati radnik ostvaruje pravo na pola dnevnice (manje od 12 sati) i to na pola inozemne dnevnice (35,00 EUR-a) propisane za Austriju.

Ako je radnik upućen na službeni put u više zemalja, tada se u odlasku obračunava dnevnica propisana za stranu državu u kojoj počinje službeni put, a u povratku dnevnica za stranu državu u kojoj je službeni put završen. Za proputovanje kroz stranu državu koje traje duže od 12 sati radnik ostvaruje pravo na dnevnicu za tu stranu državu.

Broj dnevnica se utvrđuje temeljem ukupnog broja sati  koje je radnik proveo na putu.

Dakle, službeni put se promatra kao cjelina te se eventualni višak sati provedenih na putu u inozemstvu pribraja satima puta provedenom u tuzemstvu.

Uz putni nalog radnik je obvezan priložiti vjerodostojne isprave (račune za noćenje, cestarine u slučaju korištenja privatnog automobila i dr.) kojima se dokazuju nastali izdaci.

Od 1.1.2014. svi troškovi službenog puta morat će se iskazati na Obrascu JOPPD (šifra neoporezivog primitka iz Priloga 4 je 17, a što se iskazuje pod 15.1. na stranici B), i to prema konačnom obračunu tih primitaka.  JOPPD se podnosi najkasnije do 15. dana u mjesecu za primitak koji je ostvaren/isplaćen u prethodnom mjesecu, a podnosi se zbirno izvješće za sve isplate u tijeku jednog mjeseca po toj osnovi po pojedinoj fizičkoj osobi, osim ako ti primici već nisu iskazani pojedinačno na izvješću na dan isplate.