Proizvodnja za izvoz - da ili ne?

Piše: Irena Slovinac

Proces globalizacije međunarodne trgovine utječe na sve veću izloženost proizvoda hrvatskih proizvođača konkurenciji proizvoda iz uvoza. Ovaj proces bit će još izraženiji ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Ukidanjem carine, uvozni proizvodi postati će još jeftiniji i konkurentniji u odnosu na domaće proizvode, što će utjecati na pad udjela hrvatskih proizvođača na domaćem tržištu. Posljedica toga biti će „novi“ pad gospodarske aktivnosti, što znači povećanje nezaposlenosti, realno smanjenje dohotka i kupovne moći građana. Jedno od rješenja za održanje gospodarske aktivnosti je okretanje hrvatskih proizvođača novim tržištima - izvozu. Za to su potrebni konkurentni proizvodi, koji će pronaći kupce svojom cijenom i kvalitetom. No, ovdje postoji problem.

Naime, zbog globalizacije tržišta, multinacionalne kompanije proizvodnju sele u zemlje gdje je proizvodnja jeftinija. Domaći proizvođači morati će također smanjivati troškove kako bi cijene svojih proizvoda prilagodili konkurenciji.

U uvjetima globaliazcije međunarodne trgovine proizvodnja za izvoz je bitan čimbenik održivosti gospodarstva.

Pri određenju cijena konkurentnih na tržištu proizvođači moraju voditi računa o profitabilnosti proizvodnje za izvoz. Naime, ulagači od uloženog kapitala očekuju profit. Dakle, proizvođači moraju voditi računa da su im ukupni troškovi (troškovi proizvodnje, skladištenja, promidžbe, prodaje, uprave i dr.) niži od cijene po kojoj će proizvod prodavati. Što znači da će proizvođači morati pratiti troškove kako bi raznim mjerama (optimalnim upravljanjem zalihama, boljim korištenjem kapaciteta, boljom organizacijom poslovnih procesa i sl.) utjecali na njihovo smanjenje.

Ukoliko domaći proizvođač neće moći dovoljno smanjiti svoje troškove, te proizvodnja za izvoz stvara gubitak, postavlja se pitanje: može li se takva proizvodnja održati? Proizvodnja s gubitkom održiva je na primjer u slučaju kada proizvođač privremeno kupcima odobrava popuste radi ulaska na neko tržište, a kasnije popuste ukida i proizvod prodaje po punoj cijeni koja donosi profit ili u slučaju kada se gubitak na nekom tržištu nadoknađuje dobicima od prodaje na nekom drugom, domaćem ili inozemnom, tržištu.

Ni jedna proizvodnja s gubitkom dugoročno nije održiva.

Pri odlučivanju o proizvodnji za izvoz, kao i proizvodnji za domaće tržište, proizvođači moraju raspolagati pouzdanim informacijama o troškovima, cijenama na pojedinom tržištu i dr., kao i podacima o profitabilnosti svakog proizvoda na pojedinom tržištu.

I na kraju, održivost proizvodnje za izvoz ne smije biti samo cilj proizvođača (radi njihova opstanka i profita), jer povećanje zaposlenosti, dohotka građana i njihove kupovne moći interes je i cilj svih hrvatskih građana, dakle države. Stoga bi i država mjerama ekonomske politike trebala doprinijeti smanjenju troškova i održivosti proizvodnje.