Piše: Domagoj Zaloker
Prijedlogom novog Zakona o PDV-u, koji stupa na snagu 1. 7. 2013., uz mnoštvo izmjena u svezi obračuna i plaćanja PDV-a ulaskom RH u EU, mijenja se i ponešto u svezi izdavanja računa poreznih obveznika.
Još uvijek važećim odredbama Zakona i Pravilnika o PDV-u propisana je, naravno, i obveza izdavanja računa kao i njegov obvezan sadržaj. Između ostalog, računi poreznih obveznika moraju sadržavati podatke o iznosu naknade, iznosu PDV-a (ako se obračunava), te zbrojnom iznosu naknade i PDV-a.
U tom smislu, povremeno se u praksi postavljaju pitanja u svezi obveze iskazivanja iznosa na računima u kunama.
Nedvojbeno jasan odgovor na takva pitanja nećemo naći u pozitivnim propisima RH, jer takve odredbe jednostavno nema, pa su odgovori u pravilu temeljeni na nekoliko postojećih mišljenja Ministarstva financija – Središnjeg ureda Porezne uprave u kojima se tumači da porezna osnovica i iznos poreza na računu koji domaći poduzetnici ispostavljaju domaćim ili inozemnim poduzetnicima moraju biti izraženi u kunama, ali nema nikakve zapreke da se uz kune navede i protuvrijednost u stranoj valuti plaćanja.
Prijedlogom novog Zakona o PDV-u to je sada jasno propisano.
Bez obzira što se radi o međunarodnim ugovorima gdje su naknade ugovorene u stranim valutama plaćanja, domaći poduzetnici račune moraju izdavati u kunama, a uz iznose iskazane u kunama na računu mogu biti iskazani i iznosi u stranoj valuti plaćanja!
Naime, prema odredbama čl. 81. i 36. prijedloga Zakona o PDV-u, iznosi na računima se iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama, uz primjenu srednjeg tečaja HNB-a na dan nastanka obveze PDV-a ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice utvrđeni u stranoj valuti.
U pojedinim državama članicama EU-a računi za transakcije koje se obavljaju unutar EU-a ispostavljaju se u eurima, bez obzira što euro nije nacionalna valuta (npr. Mađarska), pa se već sada postavljaju pitanja da li će se navedene odredbe prijedloga Zakona o PDV-u primjenjivati na transakcije između poduzetnika iz RH i poduzetnika iz neke druge države članice EU-a, pogotovo kada naknada koju zaračunava hrvatski poduzetnik ne podliježe obračunu PDV-a te kada su predmetni ugovori „nominirani“ u stranoj valuti plaćanja.
Temeljem prethodno navedenog, možemo zaključiti da je RH odabrala obvezu iskazivanja iznosa na računima u kunama, a uz tu obvezu i mogućnost iskazivanja tih iznosa dodatno u bilo kojoj valuti uz primjenu srednjeg tečaja HNB-a prilikom iskazivanja iznosa PDV-a, bez obzira na odredbe propisa o oporezivanju PDV-om u drugim državama članicama EU-a.
Stoga, iznosi na računima poreznih obveznika moraju biti iskazani u kunama, čak i ako se radi o naknadama koje su oslobođene PDV-a, jer se i takva naknada smatra poreznom osnovicom koja mora biti iskazana u kunama.