Članovi uprave - kako i kada se moraju osigurati?

Piše: Mirjana Paić Ćirić

Članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava su, prema čl. 13. Zakona o mirovinskom osiguranju (u nastavku: ZOMO), obvezno osigurani ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi (npr. radnoga odnosa, obavljanja djelatnosti samostalnim radom i dr.), a obveza osiguranja na zdravstveno osiguranje proizlazi iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (čl. 7. st. 1. toč. 4.).

Što to znači za navedene osobe? Prvo, to znači da se moraju, s datumom upisa u sudski registar, prijaviti na mirovinsko i zdravstveno osiguranje putem propisanih tiskanica. Drugo, temeljem rješenja Porezne uprave moraju sami, na svoj teret, plaćati doprinos za mirovinsko osiguranje (I. odnosno I. i  II. stup) po stopi od 20% (15 + 5), doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje po stopi od 13% te za zaštitu zdravlja na radu – 0,5%. Doprinosi se plaćaju na osnovicu koju čini umnožak prosječne plaće i koeficijenta 1 (čl. 90. – 94. Zakona o doprinosima) što za 2013. godinu iznosi 7.867,00 kn. Propisani doprinosi na navedenu osnovicu iznose ukupno 2.635,45 kn mjesečno koje član uprave uplaćuje na propisane uplatne račune.  Obveza osiguranja u statusu člana uprave postoji i za redovitog studenta bez obzira na činjenicu što je osiguran temeljem statusa studenta. Ako je član uprave ujedno i umirovljenik, tada mu se obustavlja isplata mirovine (čl. 90. st. 3. ZOMO-a), zbog čega ovo i nije povoljno rješenje za umirovljenike. Svi primici koje navedene osobe ostvaruju od poslodavca tijekom obnašanja dužnosti smatraju se drugim dohotkom (npr. naknada za rad, korištenje službenog automobila, primici temeljem službenih putovanja i dr.). To nadalje znači da se i temeljem tih primitaka moraju plaćati doprinosi na način propisan za drugi dohodak.

Članovi uprave moraju, ako nisu osigurani po drugoj osnovi, plaćati doprinose na osnovicu koja za 2013. iznosi 7.867,00 kn.

Ali, koja mogućnost ostaje osobama koje nisu umirovljenici (koji se vjerojatno neće odlučiti na prestanak isplate mirovine) da ne plaćaju doprinose na navedenu osnovicu? Osobe bi trebale ući u sustav osiguranja (npr. radni odnos kod tog ili drugog poslodavca) te bi temeljem toga bile oslobođene plaćanja doprinosa na propisanu osnovicu. Dakle, osobe se mogu zaposliti kod poslodavca bilo na puno bilo na nepuno radno vrijeme.

Ako se osoba zaposli na puno radno vrijeme, kod tog ili drugog poslodavca, tada se doprinosi obračunavaju i plaćaju na stvarno isplaćenu plaću te nema obveze plaćanja doprinosa na propisanu osnovicu za članove uprave. Pritom, ako poslodavac ne obavlja djelatnost za koju je proširena primjena kolektivnog ugovora ili nije potpisnik određenog KU, tada plaću isplaćuje sukladno svojem općem aktu, odnosno ugovoru o radu. To nadalje znači da plaća takve zaposlene osobe može biti i niža od osnovice propisane Zakonom o doprinosima (7.867,00 za 2013.), ali ne manja od minimalne plaće propisane Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 39/13) koja za puno radno vrijeme, do kraja ove godine, iznosi 2.984,78 kn (ukupan iznos doprinosa na minimalnu plaću je 1.050,64 kn).

Druga je mogućnost da se osoba zaposli na nepuno radno vrijeme (npr. 1 sat ili više sati dnevno) kod jednoga ili više poslodavaca. Ako se zaposli kod više poslodavaca tada svaki od poslodavaca isplaćuje plaću razmjerno satima rada, a što je ujedno i osnovica za plaćanje doprinosa. I u ovom su slučaju poslodavci obvezni primjenjivati Zakon o minimalnoj plaći što znači da osoba koja kod jednog poslodavca radi npr. 4 sata mora za svoj rad primiti plaću od najmanje 1.492,39 kn.