Piše: Vedran Jelinović
Obzirom da se sustav određivanja ovrha putem javnih bilježnika i provedbe izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima putem Fine pokazao kroz praksu iznimno učinkovitim te bitno doprinio rasterećenju sudova, upravo taj pravni put poslužio je zakonodavcu kao smjer daljnjeg unapređenja ovršnog prava.
Ovršni postupak je postupak prisilnog ostvarenja tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Kao ovršne isprave javljaju se: ovršna sudska odluka (presuda) i nagodba, ovršna odluka arbitražnog suda (pravorijek), ovršna odluka donesena u upravnom postupku (upravni akt) i sklopljena nagodba, ovršna javnobilježnička odluka i isprava, te druge isprave koje su zakonom određene kao ovršne. S druge strane, vjerodostojne isprave su: račun, mjenica, ček s protestom, izvadak iz poslovnih knjiga, ovjerovljena privatna isprava i dr.
Još 2006. godine uveden je u hrvatsko ovršno pravo institut izvansudske ovrhe uz sudjelovanje javnih bilježnika. Naime, pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno od javnog bilježnika, ovrhovoditelj izravno dostavlja Financijskoj agenciji (u nastavku: Fina) radi provedbe ovrhe na računima ovršenika ili poslodavcu ovršenika radi provedbe ovrhe na njegovoj plaći. S druge strane, za sve postupke radi naplate novčanih tražbina koji se pokreću na temelju ovršnih isprava, ovrhovoditelji su i nadalje dužni podnositi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave nadležnom sudu pa čak i ako se radi o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Drugim riječima, da bi vjerovnik naplatio svoje potraživanje iz kakve presude ili primjerice iz rješenja o ovrsi koje nisu donijeli javni bilježnici na temelju vjerodostojne isprave, vjerovnik je dužan pokrenuti novi ovršni postupak pred nadležnim sudom, a što nije dužan činiti kad raspolaže takvom ispravom iz postupka ovrhe pokrenutom pred javnim bilježnikom.
Statistički podaci strukture ovršnih predmeta unatrag nekoliko godina pokazuju da 2/3 od ukupnog broja ovršnih predmeta čine upravo ovrhe na novčanoj tražbini.
Novim zakonskim uređenjem sada se nastoji ostvariti ekonomičnost, ubrzanje i djelotvornost ovršnog postupka uz istovremeno rasterećenje sudova i u postupcima ovrhe radi naplate novčanih tražbina na temelju ovršnih isprava (ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, arbitražnog suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje novčane tražbine odnosno obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine).
Prijedlogom novog Ovršnog zakona izostavlja se cjelokupna procedura određivanja i provedbe ovrhe na temelju ovršnih isprava od strane suda, već se vjerovnik, koji je u sudskom postupku ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu odnosno sklopio nagodbu ili raspolaže kakvom ovršnom ispravom iz obustavljenog postupka prije uvođenja javnih bilježnika, ovlašćuje da tu ispravu sam dostavi Fini na naplatu.
Sam postupak provedbe ovrhe neće se bitno razlikovati od dosadašnjeg postupka dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja donesenog od javnog bilježnika Fini ili poslodavcu ovršenika. Sudjelovanje suda svesti će se isključivo na izdavanje potvrde ovršnosti na presude i nagodbe, a nakon što je vjerovnik ishodi kod nadležnog suda, on će izvornik ili otpravak ovršne isprave sa otisnutom potvrdom ovršnosti dostaviti Fini na provedbu uz zahtjev za izravnu naplatu. Razlika u postupcima je utoliko što će sadržaj i oblik zahtjeva za izravnu naplatu pravilnikom utvrditi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Potreba za tim očito se temelji na zahtjevima pravne sigurnosti, te lakšeg i ujednačenog postupanja subjekata u provedbi ovrhe.
Provedba ovrhe na pokretninama i nekretninama će i nadalje ostati u nadležnosti suda.
Kao rezultat novog Ovršnog zakona može se očekivati, prije svega, znatno smanjenje troškova za ovrhovoditelja, a što će u konačnici rezultirati i manjim financijskim opterećenjem za ovršenika. To se, prije svega, odnosi na troškove sudskih pristojbi koje se više neće plaćati. Vrlo lako moguće je da će zbog korištenja pravilnikom tipiziranih obrazaca kod ponekih firmi doći i do smanjenja troškova u pogledu angažiranja odvjetnika. Gledano samo na jednom primjeru u kojem je primjerice presudom naloženo platiti iznos od 15.000,00 kn, ovim putem smanjuje se trošak za 1.750,00 kn (trošak odvjetnika 1.000,00 kn + 25% PDV i sudska pristojba 500,00 kn).
Druga prednost je znatno brži postupak čiji će rezultati u konačnici ovisiti najviše o samom ovrhovoditelju. To stoga što će umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu sudu, te čekanja da sud donese rješenje o ovrsi i dostavi ga Fini, ovrhovoditelj ubuduće ispuniti zahtjev za izravnu naplatu i direktno ga slati Fini na naplatu uz izvornik/otpravak ovršne isprave sa otisnutom potvrdom ovršnosti. Očekivanja su i da brže vođenje postupka rezultira smanjenjem zlouporaba od dužnika (npr. skrivanje sredstava), jer ovrhovoditelj ako je dovoljno brz i ažuran može de facto nakon postizanja pravomoćnosti već idućeg dana otići na sud i ishoditi potvrdu ovršnosti, te dostaviti Fini ovršnu ispravu uz ispunjeni obrazac zahtjeva za izravnu naplatu.