FOTO: PIXABAY
Porez na nekretnine uveden je u porezni sustav RH od 1. siječnja 2025. kao zamjena za dotadašnji porez na kuće za odmor.
Obveznici plaćanja poreza na nekretnine, u skladu s čl. 25. st. 1. Zakona o lokalnim porezima[1], su: domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Iznimno, ako se ne može utvrditi vlasnik nekretnine, porez na nekretnine plaća korisnik nekretnine određen prema odredbama propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Za novoizgrađene nekretnine obveza plaćanja poreza na nekretnine nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole godine za koju se utvrđuje porez odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole.
Što se u smislu Zakona smatra nekretnina koje podliježu porezu na nekretnine? Nekretninama se smatraju[2]:
- svaka stambena zgrada,
- stambeni dio stambeno-poslovne zgrade,
- stan, te
- svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju.
Nekretninom se ne smatraju:
- gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora, te
- nekretnine za koje se, prema odluci o komunalnoj naknadi, plaća komunalna naknada po koeficijentu namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
Određenje što se smatra nekretninama, u smislu Zakona, osobito je bitno i za porezna oslobođenja. Tako, primjerice, ako je najmoprimac pravna osoba koja stambenu nekretninu koristi u poslovne svrhe (primjerice za računovodstveni servis, odvjetnički ured, IT djelatnost i sl.), vlasnik prostora, najmodavac, ne plaća porez na nekretnine obzirom da je riječ o nekretnini za koju se, prema odluci o komunalnoj naknadi, određuje koeficijent komunalne naknade za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.
Nekretnine koje se daju u zakup za obavljanje poslovne djelatnosti, uz pretpostavku da se na njih plaća komunalna naknada po koeficijentu namjene za poslovni prostor, nisu predmet oporezivanja porezom na nekretnine (neovisno o namjeni nekretnine u smislu propisa iz područja prostornog uređenja i gradnje te djelatnosti koja se u njoj obavlja).
Porez na nekretnine ne plaća se na nekretnine:
- koje služe za stalno stanovanje. U tom slučaju, porezni obveznik dužan je na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se činjenica stalnog stanovanja ne smatra dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini;
- koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje. Smatra se da se nekretnina iznajmljuje na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje ako je u određenom poreznom razdoblju iznajmljena najmanje deset mjeseci;
- koje domaćinu određenomu prema propisu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost služe za stalno stanovanje;
- kada je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stambena namjena nekretnine utvrđuje se na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu. Porezni obveznik dužan je dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine;
- kada se nekretnina ne može koristiti zbog prirodnih nepogoda;
- javne namjene i nekretnine namijenjene institucionalnom smještaju osoba;
- koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji ako je od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci;
- koje su preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja ako je od dana preuzimanja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci;
- u vlasništvu općine ili grada koje se nalaze na njihovu području;
- u vlasništvu osoba koje se smatraju socijalno ugroženim građanima (ako je to propisano odlukom grada odnosno općine).
Od obveze plaćanja poreza na nekretnine može se osloboditi socijalno ugroženi građanin pod uvjetima koje svojom odlukom odredi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (JLS).
Porez na nekretnine, u skladu s čl. 26. Zakona, plaća se godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine. Visinu poreza na nekretnine u navedenim granicama predstavničko tijelo JLS-a propisuje svojom odlukom.
Ako predstavničko tijelo JLS-a svojom odlukom ne propiše visinu poreza na nekretnine, porez se određuje u iznosu od 0,60 eura/m² korisne površine nekretnina.
JLS može propisati visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Nadalje, JLS može propisati da će se visina poreza uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine, kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.
Obveza plaćanja poreza na dohodak od iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak, obveza plaćanja drugih poreza s osnove obavljanja djelatnosti te prijava prostora kao nekomercijalnog smještaja nema utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine.
[1] Zakon o lokalnim porezima (Nar. nov., br. 115/16 – 152/24; u nastavku: Zakon)
[2] Izvor: Porez na nekretnine - Porezna uprava
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
