FOTO: FREEPIK
Računovodstveno postupanje s obračunom amortizacije određeno je zahtjevima nekoliko hrvatskih i međunarodnih računovodstvenih standarda (HSFI 5, HSFI 6, HSFI 7, MRS 16, MRS 36, MRS 38, MRS 40 i MSFI 3 i MSFI 16), dok je porezno priznavanje troškova amortizacije propisano čl. 12. Zakona o porezu na dobit i čl. 22. Pravilnika o porezu na dobit.
Amortizacija je definirana kao sustavni raspored amortizirajućeg iznosa imovine tijekom njenog korisnog vijeka uporabe, a osnovica za njen obračun uglavnom je trošak nabave imovine. Kako je amortizirajući iznos računovodstvenim standardima definiran kao trošak nabave umanjen za ostatak vrijednosti, u određenim slučajevima i djelatnostima, iz osnovice za obračun amortizacije isključuje se ostatak vrijednosti imovine - ali to je već priča za neki drugi članak.
Jedan od temeljnih postulata obračuna amortizacije je da bi se ona trebala obračunavati tijekom cijelog korisnog vijeka uporabe neke dugotrajne imovine, odnosno tijekom cijelog razdoblja u kojem se očekuje ostvarivanje direktnih ili indirektnih ekonomskih koristi od uporabe imovine. U tom smislu, potrebno je procijeniti korisni vijek uporabe svakog pojedinog predmeta dugotrajne imovine.
Što se tiče početka obračuna amortizacije, u hrvatskoj računovodstvenoj praksi potrebno je voditi računa o dva različita aspekta. Jedan je računovodstveni, koji proizlazi iz zahtjeva računovodstvenih standarda, a drugi je porezni, koji proizlazi iz Zakona i Pravilnika o porezu na dobit, koji u smislu poreznog priznavanja, za razliku od računovodstvenog aspekta, ponešto drugačije propisuje početak i prestanak amortizacije.
Prema zahtjevima računovodstvenih standarda, amortizacija dugotrajne imovine započinje u trenutku kada je imovina spremna za upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u uvjetima potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava.
Za početak obračuna amortizacije nije relevantna činjenica koristi li se imovina ili ne, nego je li imovina nabavljena, spremna za upotrebu i nalazi li se na onom mjestu koje je uprava namijenila za tu imovinu.
Kako ne bi bilo određenih nesporazuma u svezi utvrđivanja spremnosti neke imovine (posebice nekretnina i ostale vrijednosno značajne imovine) za uporabu, moguće je formirati internu komisiju koja će zapisnikom odrediti datum od kojeg je imovina spremna za upotrebu.
Zakon i Pravilnik o porezu na dobit ne propisuju kada obračun amortizacije treba početi, nego kada je trošak amortizacije porezno priznat, a kada nije. Prema odredbama Zakona o porezu na dobit, trošak amortizacije priznaje se u porezni rashod od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
Kako bi porezni obveznici izbjegli porezno nepriznavanje troškova amortizacije, uobičajeno je da se amortizacija ne počinje obračunavati od trenutka kada je imovina spremna za uporabu, nego od 1. dana sljedećeg kalendarskog mjeseca. Uvažavajući jedno od najvažnijih računovodstvenih načela - načelo značajnosti, odnosno da navedeno postupanje ne bi trebalo utjecati na odluke koje na temelju financijskih izvještaja donose njihovi primarni korisnici (vlasnici, kreditori i potencijalni ulagači), mišljenja smo da početak obračuna amortizacije od 1. dana sljedećeg kalendarskog mjeseca nije u suprotnosti sa zahtjevima računovodstvenih standarda.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
