FOTO: FOTOLIA
Nakon početnog priznavanja dugotrajne materijalne imovine u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima, poduzetnici, obveznici Zakona o računovodstvu i primjene računovodstvenih standarda moraju odabrati metodu njenog naknadnog mjerenja kao dio svojih računovodstvenih politika.
Poduzetnici kao naknadnu metodu mjerenja dugotrajne materijalne imovine, prema zahtjevima HSFI-a 6 i MRS-a 16 mogu odabrati metodu troška ili metodu revalorizacije.
Odabranu računovodstvenu politiku naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine poduzetnik mora primijeniti na cjelokupnu skupinu dugotrajne materijalne imovine. To, na primjer, znači da ako poduzetnik u svom vlasništvu ima pet poslovnih zgrada, ne može za tri poslovne zgrade primijeniti metodu troška, a za preostale dvije metodu revalorizacije, nego za svih pet poslovnih zgrada primjenjuje ili metodu troška ili metodu revalorizacije.
Primjenom metode troška, poduzetnik dugotrajnu materijalnu imovinu početno u poslovnim knjigama priznaje prema trošku nabave koji se umanjuje za obračunanu akumuliranu amortizaciju i naknadne gubitke od umanjenja vrijednosti ako poduzetnik utvrdi da je nadoknadiva vrijednost imovine niža od njene knjigovodstvene vrijednosti.
Primjenom metode revalorizacije, poduzetnik dugotrajnu materijalnu imovinu, čija se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti, iskazuje u revaloriziranom iznosu. Revalorizirani iznos dugotrajne imovine čini njena fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za obračunanu akumuliranu amortizaciju i naknadne gubitke od umanjenja vrijednosti.
Napominjemo da metoda revalorizacije može rezultirati povećanjem knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne materijalne imovine iznad njenog troška nabave, što kod metode troška nije moguće. S druge strane, primjena obje metode dozvoljava umanjenje vrijednosti dugotrajne materijalne imovine ispod njenog troška nabave.
Prema tome, poduzetnici koji kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine primjenjuju metodu troška, a što se odnosi na više od 90% poduzetnika u RH, u svojim poslovnim knjigama ne bi smjeli imati podatak o revalorizacijskim rezervama dugotrajne materijalne imovine.
Poduzetnici koji kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine primjenjuje metodu troška, željeli bi istu imovinu iskazivati po njenoj revaloriziranoj vrijednosti, moraju donijeti odluku o promjeni svoje računovodstvene politike.
Načelno, svaka promjena računovodstvene politike ima retroaktivni učinak te je poduzetnik u takvim slučajevima dužan odrediti kumulativne učinke takve promjene i s tim iznosima uskladiti svaku stavku kapitala na koju promjena ima učinak, kao da se nova računovodstvena politika oduvijek primjenjivala.
Iznimno, prema zahtjevima toč. 17. i 18. MRS-a 3 - Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, početna primjena metode revalorizacije dugotrajne imovine ne smatra se promjenom računovodstvene politike koja nema retroaktivni učinak, odnosno u takvim slučajevima od poduzetnika se ne zahtjeva retroaktivna primjena nove računovodstvene politike.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz besplatno neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, besplatno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
