Amortizacija je trošak poslovanja koji nastaje uporabom dugotrajne imovine koja ima ograničeni vijek trajanja i raspoređuje (obračunava) se sustavno tijekom procijenjenog vijeka uporabe dugotrajne imovine. Računovodstveni postupci u svezi obračuna amortizacije određeni su računovodstvenim standardima (HSFI 5 i 6, te MRS 16 i 38). Porezni aspekt amortizacije propisan je Zakonom o porezu na dobit.
Vijek uporabe imovine je osnovni kriterij pri određivanju stope amortizacije!
Amortizacija bi se trebala obračunavati tijekom cijelog korisnog vijeka uporabe neke dugotrajne imovine, odnosno u onom razdoblju u kojem poduzetnik očekuje ostvarivati direktne ili indirektne ekonomske koristi od uporabe te imovine. U tom smislu, poduzetnik je dužan samostalno ili uz pomoć stručnih osoba procijeniti korisni vijek uporabe svakog pojedinog predmeta dugotrajne imovine.
Vijek uporabe dugotrajne imovine je vremensko razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu poduzetniku ili broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzetnik očekuje ostvariti od te imovine.
Poduzetnici mogu koristiti nekoliko metoda obračuna amortizacije (linearnu, funkcionalnu ili degresivnu). Sukladno procijenjenom vijeku uporabe dugotrajne imovine te očekivanom okviru trošenja ekonomskih koristi imovine, poduzetnici odabiru stopu i metodu amortizacije.
U najvećem broju slučajeva u praksi koristi se linearna (pravocrtna) metoda amortizacije koja pretpostavlja isti trošak amortizacije u svakom izvještajnom razdoblju prema prethodno procijenjenom korisnom vijeku trajanja imovine, kod koje se godišnja stopa amortizacije računa na sljedeći način da se broj 100 podijeli s vijekom uporabe. Prema tome, ako je vijek uporabe imovine procijenjen na 8 godina, godišnja stopa amortizacije iznosi 12,5% (100 : 8).
Stope amortizacije nisu propisane!
U zabludi su oni koji smatraju da se stope amortizacije dugotrajne imovine određuju prema čl. 12. Zakona o porezu na dobit. Odredbama čl. 12. Zakona o porezu na dobit propisane su maksimalno porezno dopuštene stope amortizacije, odnosno maksimalno porezno dopušteni trošak amortizacije, a nikako stope amortizacije koje poduzetnik mora primjenjivati.
Prema tome, poduzetnici će stope amortizacije utvrđivati prema procijenjenom korisnom vijeku trajanja imovine, a ne prema čl. 12. Zakona o porezu na dobit. Ako, kojim slučajem, poduzetnik procjenom utvrdi da je korisni vijek uporabe sukladan odgovarajućoj stopi amortizacije iz čl. 12. Zakona o porezu na dobit, nema nikakve zapreke da se ta stopa i primijeni u praksi.
Promjena stope amortizacije nema retroaktivni učinak!
Poduzetnici su dužni procijenjeni korisni vijek uporabe pojedine dugotrajne imovine preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine te ako se očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjene se priznaju kao promjena računovodstvenih procjena sukladno odgovarajućim računovodstvenim standardima (HSFI 3 i MRS 8).
Promjena korisnog vijeka uporabe dugotrajne imovine, koja rezultira promjenom stope amortizacije, ne smatra se promjenom računovodstvene politike, nego promjenom računovodstvene procjene te kao takva nema utjecaja na prethodna razdoblja izvještavanja odnosno ne dolazi do retroaktivne primjene nove stope amortizacije.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag