U prethodnim brojevima Infa pisali smo zašto i kako poduzetnici prikrivaju gubitke, te kakve mogu biti posljedice takvog postupanja. Međutim, ponekad se događa i obrnuto, da se želi prikazati lošije financijsko stanje od stvarnog. Prijevare koje se odnose na skrivanje dobiti (dijela dobiti) najčešće imaju za cilj poreznu utaju, a ponekad mogu biti usmjerene na štetu dioničara tj. članova društva.
Odgađanje porezne obveze
U ovakve prijevare su uz menadžere često uključeni i računovođe, jer da bi se smanjila dobit odnosno sakrio dio dobiti, knjiženja se provode suprotno zahtjevima računovodstvenih propisa i pravila. Prihodi se odgađaju (fakturiraju se s kašnjenjem i prenose u naredno obračunsko razdoblje, iako su isporuke obavljene), a rashodi se nepropisno bildaju. Tako se uz redovite, stvarno nastale rashode, iskazuju i troškovi koji će tek nastati i koji se odnose na buduće, a ne na tekuće obračunsko razdoblje. Iskazivanjem rashoda unaprijed i odgađanjem prihoda porezna obveza ne izbjegava se zauvjek, već se samo (nepropisno) odgađa i prenosi u naredno obračunsko razdoblje.
Neiskazivanje prihoda
Za razliku od odgađanja porezne obveze, prihodi se ponekad uopće ne iskazuju, već se naplaćuju u gotovini – na ruke, ili se krivotvori dokumentacija i u poslovne knjige se unose ulazni računi za troškove koji se nisu i koji se neće dogoditi. Takve isplate se provode u novcu, robi ili uslugama putem provizija od lažnih i stvarnih poslovnih partnera, lažnim gotovinskim računima i sl., pa u tim prijevarama ne moraju sudjelovati računovođe. Na ovaj se način porezna osnovica smanjuje zauvijek, ili točnije – do trenutka u kojem porezni nadzor ne uoči i sankcionira prijevaru.
Napominjemo da prijevare kroz prikaz niže dobiti ne treba brkati s primjenom načela opreznosti i nižeg vrednovanja aktive, čiju primjenu potiču računovodstveni standardi. Ova načela zahtjevaju oprezno postupanje, kako se ne bi u poslovne knjige unijele precijenjene i fiktivne vrijednosti neke imovine, odnosno podcijenjene vrijednosti obveza. To znači da se svi prihodi čija je naplata neizvjesna trebaju odgoditi, a svi rashodi za koje se očekuje da će nastati trebaju se odmah unijeti u poslovne knjige, rezervirati ili priznati i iskazati. Međutim, standardi, kao ustalom niti porezni i drugi propisi, ne dozvoljavaju prekomjernu (pretjeranu) primjenu ovih načela, niti da se na taj način oblikuju skrivene pričuve i odgađa plaćanje poreznih obveza.
Utaja poreza
O računovodstvenim pravilima pisali smo više puta, pa ćemo se ovdje ukratko osvrnuti na poreznu utaju, koju će skrivanje dobiti u pravilu uzrokovati. Jer nepropisnim odgađanjem i ne iskazivanjem prihoda umanjuje se osnovica za obračun PDV-a, a ranijim iskazivanjem troškova i rashoda, kao i knjiženjem krivotvorenih ulaznih računa, iskazuje se pretporez koji u stvari nije nastao i kojim se protuzakonito umanjuje obveza za PDV. Nadalje, prikazivanjem manje dobiti, nepropisno se umanjuje osnovica za obračun poreza na dobit i obveza za taj porez, te utvrđuju manje akontacije poreza na dobit za naredno obračunsko razdoblje.
Za opisana i slična nezakonita postupanja prekršajnim odredbama Općeg poreznog zakona, Zakona o PDV-u i Zakona o porezu na dobit propisane su veoma visoke novčane kazne. Osim toga, Kazneni zakon utaju poreza tretira kao kazneno djelo (izbjegavanje plaćanja poreza i carine), pa su za krivo utvrđenu poreznu osnovicu, uz novčane, zapriječene i zatvorske kazne. Ipak, svaki pogrešan porezni obračun, pogreška ili propust nije kazneno djelo, jer je - kao i kod ostalih kaznenih djela - i u ovom slučaju kažnjivo samo ono postupanje kod kojeg se dokaže namjera da se počini porezna utaja.
Skrivanjem dobiti može se nastojati dovesti u zabludu članove trgovačkog društva, što uz Kaznani zakon sankcionira i Zakon o trgovačkim društvima. Prikazom lošijeg stanja od stvarnog i niže vrijednosti imovine i kapitala, može se pokušati utjecati na odluke dioničara i ulagača, na cijenu dionica i poslovnih udjela i sl. U takvom slučaju će se, uz prijevaru dioničara i ulagača, počiniti i porezna utaja. Prijevare dioničara i ulagača skrivanjem dobiti nisu česte, jer postoje jednostavniji i efikasni postupci kojima se osobne koristi i izuzimanja mogu prikazati kao poslovni rashodi trgovačkog društva. Na taj način se kroz povećane troškove smanjuje dobit i osnovica za obračun poreza na dobit. Također, Proračun može biti zakinut za porez na dohodak i doprinose, jer izuzimanja u poreznom smislu predstavljaju plaću u naravi.
Na kraju napominjemo da se naplatom provizija za npr. brže plaćanje, investicije, nabavu proizvoda, roba i usluga, pa čak i prema lažnim računima za nepostojeće isporuke, nanosi šteta svim sudionicima u tim transakcijama, uključujući i Proračun. Ovakve provizije u pravilu se isplaćuju na ruke u gotovini, ne evidentiralju se u poslovnim knjigama i teško ih je dokazati. Provizije i/ili nepotrebni troškovi smanjuju dobit, a mogu utjecati i na PDV i porez na dohodak. Međutim, u ovakvim slučajevima se ne radi o skrivanju dobiti, nego o pronevjeri, krađi, iznudi ili mitu, za koje Kazneni zakon propisuje oštre sankcije, što nije tema ovog članka.
O tome gdje se u računovodstvenim evidencijama može sakriti dobit, kao i o utjecaju tog skrivanja na godišnje financijske izvještaje, nastavit ćemo pisati u narednom broju TEB-ovog poslovnog infa.
Natrag