Sudionici obveznih odnosa prema čl. 16. Zakona o obveznim odnosima („Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u nastavku: ZOO) su fizičke i pravne osobe koje su nositelji tog obveznopravnog odnosa. Među sudionicima obveznih odnosa nastaju, mijenjaju se i prestaju pravni odnosi poduzimanjem pravnih radnjama ili su ti odnosi posljedica drugih pravno bitnih događaja.
U obveznopravnom odnosima pored fizičke osobe sudionici su i pravne osobe koje imaju svojstvo subjekta u tom odnosu.
Kako odrediti i definirati fizičku osobu kao sudionika obveznih odnosa, a kako pravnu osobu?
Fizička osoba je svaki osoba i ona je kao takva sudionik obveznog odnosa bez obzira na bilo koje druge značajke, dok je pravna osoba društvena tvorevina kojoj pravni poredak priznaje svojstvo pravnog subjekta.
Iako je ZOO-om propisano da su sudionici obveznih odnosa fizičke i pravne osobe na njih se primjenjuju jedinstvena pravila obveznog prava.
Da bi fizičke i pravne osobe bile sudionici u obvezno pravnim odnosima moraju imati pravnu sposobnost. Fizičke osobe stječu pravnu sposobnost rođenjem a gube je smrću. Pravna osoba stječe pravnu sposobnost danom nastanka sukladno posebnim propisima. Tako je čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93 - 110/15) propisano da trgovačko društvo stječe pravnu sposobnost upisom u sudski registar, a čl. 2. Zakona o ustanovama da ustanova stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar ustanova. Iz navedenih zakonskih odredaba vidljivo je da je u Republici Hrvatskoj za stjecanje pravne sposobnosti prihvaćeno načelo konstitutivnosti.
Pravnu sposobnost treba razlikovati od poslovne sposobnosti koja je svojstvo osobe (fizičke i pravne) da vlastitim očitovanjem volje stječe prava i obveze. To se u pravilu smatra sposobnost osobe da sklapa pravne poslove. Poslovna sposobnost pretpostavlja postojanje pravne sposobnosti jer samo subjekt koji može stjecati prava i obveze može svojim izjavama volje stvarati prava i obveze. Za razliku od poslovne sposobnosti pravna sposobnost ne pretpostavlja poslovnu sposobnost.
Kod poslovne sposobnosti postoje razlike između fizičke i pravne osobe jer kod pravne osobe ne može doći do ograničenja poslovne sposobnost zbog dobi za razliku od fizičke osobe. Fizičke osobe mogu imati potpunu poslovnu sposobnost, ograničenu poslovnu sposobnost ili mogu biti potpuno poslovno nesposobne.
Potpunu poslovnu sposobnost fizičke osobe stječu punoljetnošću, ako zakonom nije drugačije određeno, dok ograničena poslovna sposobnost postoji u slučajevima kada fizičke osobe mogu sklapati poslove pod određenim pretpostavkama. Potpuna poslovna nesposobnost fizičke osobe postoji kada te osobe ne mogu uopće sklapati pravne poslove i ukoliko bi sklopile takve poslove oni bi bili ništetni.
Pored pravne i poslovne sposobnosti sudionici obveznih odnosa imaju i pravo na zaštitu svojih prava osobnosti koja čine jedinstveno i obuhvatno subjektivno pravo. Tako je čl. 19. ZOO-a propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Kada se radi o pravnoj osobi ona ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.
Natrag