Sprječavanje prijevara u financijskim izvještajima i sustav internih kontrola

U nekoliko prethodnih članaka pisali smo o prijevarama u financijskim izvještajima, odnosno o računovodstvenim prijevarama. U članku ćemo započeti obrazlagati tko bi i kako trebao spriječiti te prijevare.

Već smo istaknuli da je spretne prijevare, osobito ako su u njih uključeni menadžeri i/ili računovođe, ponekad teško uočiti i još teže spriječiti. Za njihovo sprječavanje ili bar otkrivanje ključan je kvalitetan sustav internih kontrola, te pouzdan unutarnji i vanjski nadzor, za čiji je ustroj i organizaciju nadležna uprava odnosno direktor poduzetnika.

Sustav internih kontrola (u nastavku: SIK) je skup organizacijskih, kontrolnih i drugih mjera, metoda, procedura i postupaka, ustrojenih  radi zaštite imovine poduzetnika od otuđenja, obezvrjeđenja, uništenja, te neovlaštenog korištenja i raspolaganja, s ciljem osiguravanja računovodstvenih i drugih evidencija koje će osigurati realne i objektivne financijske  izvještaje. Trebaju ga ustrojiti svi, a ne samo veliki poduzetnici, pri čemu će veliki oblikovati složen, a mikro i mali jednostavan SIK.

Sustav internih kontrola

SIK se sastoji od organizacijsko - upravljačkih kontrola i internih računovodstvenih kontrola koje obuhvaćaju propisima određene postupke, ali i vlastita pravila i procedure, kao što je prikazano slijedećom slikom:

Vezano uz organizacijsko – upravljačke kontrole, ZTD-om je npr. propisano koje organe moraju ili mogu imati trgovačka društva, te za što su nadležni i odgovorni. Međutim, organizacijski ustroj i postupanje potanje definiraju statut i drugi akti poduzetnika, kao što su pravila, poslovnici i drugi opći  akti, organizacijska shema,  planovi,  odluke, upute i dr.

Interne računovodstvene kontrole odnose se na zakonom propisane, ali i druge mjere, metode, procedure i postupke koji se provode s ciljem postizavanja sveobuhvatnosti, valjanosti i točnosti računovodstvenih evidencija i financijskih izvještaja. Tako ZOR propisuje obvezu izrade i javne objave, te reviziju financijskih izvještaja, obvezu vođenja poslovnih knjiga, provedbu inventure, likvidaturu i dr., a poduzetnici sami određuju kakav će još nadzor i na koji način provoditi.

Sve ove, ali i mnoge druge aktivnosti, sastavni su dio SIK-a.

Već smo istaknuli da je za ustroj, organizaciju i razvoj SIK-a odgovoran menadžment. Međutim, uprava najčešće ne posjeduje sva potrebna znanja i ne vlada potrebnim tehnikama za taj posao, pa se aktivnosti uprave (direktora) obično svode na brigu o formiranju potrebnih stručnih službi. Stoga u postavljanju SIK-a i internom nadzoru nad poslovanjem velikih i srednjih poduzetnika obično sudjeluju interni revizori, kontroling (plan i analiza), financije i računovodstvo, pravna služba, ponekad i vanjski konzultanti i revizori, dok kod mikro i malih poduzetnika interni nadzor obično provode računovođe. Zbog toga se i sve ove službe mogu ubrojiti u SIK u širem smislu.

Dodajemo na kraju da je primjeren SIK korisno ustrojiti ne samo zbog zakonske obveze, nego i jer je to u interesu članova trgovačkog društva i menadžera. Interne kontrole štite imovinu i povećavaju pouzdanost podataka koji se objavljuju u financijskim izvještajima, a navodimo i još neke razloge:

  • veća sigurnost članova društva da su vlasnički  interesi primjereno zaštićeni;
  • veća sigurnost menadžmenta da poslovne odluke donosi na temelju potpunih, valjanih  i  točnih, odnosno pouzdanih evidencija i podataka;
  • bolja organiziranost rada djelatnika, jasne nadležnosti i odgovornosti, itd.

Organizacija i sadržaj SIK-a ovisi o brojnim čimbenicima, pa ćemo o ovom sustavu i nadzoru nad poslovanjem nastaviti pisati i u narednim brojevima TEB-ovog poslovnog infa.

Natrag