Nastavno na članke kojima se u Infu već dulje vrijeme bavimo prijevarama u financijskim izvještajima i računovodstvu, u ovom broju ćemo započeti s lociranjem područja u kojima se mogu kriti postojeći a neiskazani, odnosno latentni gubici. Pritom se nećemo baviti sitnim pogreškama koje su imanentne svakom poslovanju i koje se redovito ispravljaju nakon što se uoče, niti nenamjernim pogrešnim procjenama i politikama menadžera koje ne utječu značajno na realnost i objektivnost financijskih izvještaja. Zanimaju nas oni gubici čijim se neiskazivanjem dovodi u zabludu poslovne partnere, kreditore, investitore i druge zainteresirane osobe i kojima se na taj način može nanijeti šteta.
Skrivanje gubitaka obično iniciraju menadžeri, opravdavajući se privremenim padom rezultata (smanjenjem prihoda i dobiti i/ili rastom troškova). Oni su svjesni da bi iskazivanje gubitka uzrokovalo poteškoće u odnosima s dobavljačima i bankama, jer bi radi povećanog rizika dobavljači mogli poskupiti svoju robu i usluge, uvjetovati avansno plaćanje i sl., a kreditori povećati kamate, ili čak ustegnuti nove kredite, što bi dalje povećalo gubitak i dodatno otežalo likvidnost i poslovanje. Često vjeruju da na taj način rade u interesu poduzeća, da se ne radi o krađi niti prijevari, nego o poticaju likvidnosti i poslovanju, i nadaju se da će se skriveni gubitak moći iskazati i nadoknaditi u narednom, uspješnijem razdoblju.
Uz menadžere, u skrivanju gubitaka najčešće sudjeluju i računovođe. Bez njih nije moguće sakriti gubitke u računovodstvu i financijskim izvještajima, ili bar ne dulje vrijeme.
Da bi prikazali bolji rezultat menadžeri ponekad zadrže neke ulazne račune i ne daju ih na knjiženje, ili izdaju račune za neobavljene usluge i neisporučene proizvode ili robu (iako je to izrijekom zabranjeno Zakonom o računovodstvu). Tada će se i bez znanja računovođe iskazati viši prihodi i/ili niži rashodi i bolji financijski rezultat. Međutim, ovakvo krivotvorenje izazvati će reakciju poslovnih partnera pa će kroz usuglašavanje potraživanja i obveza računovođa saznati da nešto nije u redu. Osim toga, lažne prihode i skrivene rashode neće pratiti novčani tijek, što će računovođi također ukazati na propust ili prijevaru.
Prijevare u koje su uz menadžere uključeni računovođe teže je otkriti, jer će gubici biti proknjiženi, iako na neodgovarajućim kontima. Potraživanja i obveze moći će se usuglasiti sa poslovnim partnerima, pa će gubici biti skriveni sve dok to poslovanje bude dozvoljavalo i dok će menadžeri moći poslovnim partnerima opravdavati kašnjenja plaćanja.
Nažalost, očekivanja menadžera da će se skriveni gubici moći pokriti iz budućeg poslovanja često se ne ostvare, pa se latentni gubici gomilaju sve do prezaduženosti i nelikvidnosti, odnosno do trenutka kada ih više nije moguće skrivati. Tada se čini kao da je poduzetnik nenadano i naglo zapao u velike poteškoće, što međutim može biti posljedica odgađanja iskazivanja nastalih gubitaka.
Jer, gubici se ne mogu skrivati vječno i njihovo se iskazivanje može odgoditi samo na neko vrijeme. Oni (i kad su skriveni) utječu na tekuće poslovanje i otežavaju ga, pa ih manji poduzetnici obično mogu sakriti samo na kratko, dok ih veliki ponekad uspijevaju skrivati i godinama - u ovisnosti o veličini gubitka, tekućem poslovanju, financijskoj stabilnosti i nizu drugih faktora.
Namjerno skrivanje gubitka i prikazivanje fiktivne aktive može nanijeti štetu vjerovnicima (dobavljačima, kreditorima, investitorima i dr.) koji ne mogu naplatiti svoja potraživanja ili ulaganja, radnicima koji ne mogu dobiti svoje plaće itd., i može se podvesti pod kazneno djelo prijevare.
Neiskazani gubici mogu se skrivati na različitim mjestima: u prihodima, rashodima i bilančnim stavkama, pri čemu su pojedine pozicije „praktičnije“ za njihovo prikrivanje. Stoga, u nastojanju sprječavanja prijevara, upravo te stavke treba obuhvatiti posebno pozornom kontrolom, o čemu ćemo nastaviti pisati u narednim brojevima TEB-ovog poslovnog infa.
Natrag