Posljedice skrivanja dobiti

Za razliku od skrivanja gubitka, kada se uz bolji financijski rezultat prikazuju veće porezne obveze od stvarno nastalih, kod skrivanja dobiti u pravilu su skrivene i porezne obveze, radi čega se iskazuje niža porezna osnovica od stvarno nastale. Izbjegavanje plaćanja poreza može se prema Kaznenom zakonu tretirati kao kazneno djelo porezne utaje.

Načini skrivanja dobiti

Pri skrivanju rezultata mogu se koristiti brojna konta koja se odražavaju na razne pozicije financijskih izvještaja. Tako se dobit obično skriva na jedan ili uz kombiniranje više različitih načina, kroz:

  1. odgođene sadašnje prihode prikazane kao prihode budućeg razdoblja (pasivna vremenska razgraničenja),
  2. iskazivanje predujmova (obveza) umjesto prihoda,
  3. niže vrednovanje dugotrajne imovine, te ubrzanu amortizaciju i vrijednosna usklađenja na nižu vrijednost od tržišne,
  4. prerestriktivne otpise kratkotrajne imovine (potraživanja, zalihe i dr.),
  5. neiskazivanje aktivnih kamata, te obračunavanje i knjiženje pasivnih kamata (koje se neće trebati platiti),
  6. prikazivanje plaćenih troškova budućeg razdoblja kao tekućih troškova (aktivna vremenska razgraničenja),
  7. prekomjerne rezervacije za rizike,
  8. iskazivanje obveza unaprijed i više vrednovanje obveza (zastarjele ili nepostojeće obveze),
  9. lažne ulazne račune (za neisporučene proizvode, robu ili usluge) i precijenjene ulazne račune (za isporučeno, ali npr. uz dodanu proviziju kupcu),
  10. neizdavanje računa i naplatu prihoda na crno itd.

Kako otkriti skrivene prihode?

Prihode skrivene pogrešnim knjiženjem (npr. u korist obveza, razgraničenja i dr., umjesto u korist prihoda) nije uvijek jednostavno otkriti, osobito ako se radi o većem broju malih svota. Da bi se utvrdilo da li je neki prihod skriven, podcijenjen ili odgođen, potrebno je uz računovodstvene evidencije (glavnu knjigu, dnevnik i pomoćne knjige) pregledati i svu prateću dokumentaciju: izlazne račune, cjenike, praksu popusta i rabata, ugovore, izdatnice, izvještaj o inventuri i odluke o postupanju s viškovima i manjkovima itd. Isto vrijedi i u slučaju precijenjenih troškova – uz evidencije valja pregledati i usporediti: ulazne račune, primke, ugovore, cjenike, politike popusta, rabata i superrabata dobavljača, naručene količine  i rokove plaćanja, ocijeniti stvarne potrebe za naručenim itd.  

Na nepotrebne narudžbe, koje se nažalost uglavnom događaju da bi netko dobio proviziju od dobavljača, ukazuje gomilanje zaliha koje se ne troše ili koje se troše usporeno (nekurentne zalihe). Posljedica toga obično su veliki otpisi zaliha. U traženju ovakvih pokazatelja, dodatno mogu pomoći usporedbe uvjeta i cijena koje nude razni dobavljači istih proizvoda, robe ili usluga,  kako bi se uočilo da li se nešto naručuje po cijenama višim od uobičajenih.  

Nadalje, neuobičajene količine rastepa, kvara ili loma, neispravnih proizvoda, škarta, otpada, pokvarene robe i sl. također mogu ukazivati da se naručuje radi provizije a ne radi potreba posla, ali i na izuzimanja ili otuđenje (krađu) neke imovine.

Naplata za isporučeno i naplaćeno u gotovini bez izdavanja računa, može se još teže utvrditi.  Ipak, ako se nešto naplati bez izdavanja računa, prodana imovina mora se prije ili poslije isknjižiti iz evidencija. A kako se u prijevare nastoji uključiti što manji broj radnika, izuzeta imovina  se obično isknjižava temeljnicom, ili lažnim izdatnicama - prije inventure ili kao inventurni manjak. Pregled utemeljenosti podloga za temeljnicu, te povezivanje izdatnica i izlaznih računa, pokazati će da li je sve izdano i fakturirano.

Osim toga, ovakve prijevare treba istražiti kod poduzetnika kod kojeg su se dogodile, ali i povezati a poslovnim partnerima koji su u njima sudjelovali. Jer kod poduzetnika koji su isporuku platili na crno, često će se pojaviti višak neke imovine. A ako se taj višak ne evidentira u poslovnim knjigama, proizvodnja će imati ulaz i potrošnju nižu od normativa. Međutim, ako se ta imovina nastavi prodavati na crno, moći će se uočiti tek kod poduzetnika koji će je uključiti u svoje poslovne knjige ili poslovni proces. Također, valja pogledati kako je poduzetnik došao do gotovine za plaćanje na crno.

Zahvaljujući internetu i web portalima na kojima poduzetnici objavljuju svoje podatke i poslovne znakove (logo), danas se uz dobar pisač ulazni računi mogu krivotvoriti prilično jednostavno. I takve je prijevare moguće utvrditi samo paralelnom provjerom kod poslovnih partnera – dobavljača koji krivotvorene račune nemaju evidentiranje jer ih niti nisu izdali. 

Skrivanjem dobiti u bilanci se prikazuju podcijenjene vrijednosti imovine i vlastitog kapitala, te precijenjene obveze, a u računu dobiti i gubitka podcijenjeni prihodi, precijenjeni rashodi i podcijenjen rezultat poslovanja. Također, prikazuju se i niže porezne obveze od propisanih.

Kada se skrivena dobit nagomila, sve ju je teže skrivati i može doći do nenadanog značajnog  povećanja poslovnog rezultata i poreznih obveza, koje se ne može objasniti poslovanjem.

Svi ovakvi i slični pogrešni prikazi, a osobito krivotvorenje ulaznih računa i drugih knjigovodstvenih isprava te naplata u gotovini bez izdavanja računa, zabranjeni su poreznim propisima, Zakonom o računovodstvu i računovodstvenim standardima, Zakonom o trgovačkim društvima, Kaznenim zakonom i drugim propisima.

Natrag