Mogu li revizori otkriti/spriječiti prijevaru?

Revizore možemo podijeliti na interne - unutarnje revizore koji su sastavni dio SIK-a, i vanjske – komercijalne revizore, koji nisu dio tog sustava. I jedni i drugi mogu imati korisnu ulogu u otkrivanju prijevara u financijskim izvještajima, jer u svom radu (između ostalog) kontroliraju sustav internih kontrola (dalje: SIK) koji štiti imovinu poduzetnika i povećava pouzdanost financijskih izvještaja. Pri tom ipak postoje ograničenja. 

Interna revizija

Internu reviziju obično osnivaju veliki i složeni poduzetnici, često kao glavnog nositelja SIK-a. Oni na mnogobrojne načine ispituju da li je postojeći SIK sveobuhvatan i pouzdan, provjeravaju da li se primjenjuje, uočavaju i otklanjaju njegove propuste funkcioniranju i tako ga unaprjeđuju. U svom radu oni se služe podacima i informacijama koje pripremaju druge službe poduzetnika, kao što su računovodstvo, kontroling i dr., ali i saznanjima i izvješćima vanjskih revizora s kojima surađuju. Svoje aktivnosti planiraju i provode prema nalogu uprave i/ili nadzornog odbora, te revizorskog odbora, a o provedenim kontrolama sastavljaju izvješća s nalazima i preporukama. Izvješća internih revizora mogu se odnositi na razne dijelove SIK-a i poslovnih segmenata, te sastavljati na različite načine, prema zahtjevima nadređenih.

Radi znanja i vještina koje posjeduju, interni revizori često sudjeluju u izradi internih pravila i procedura, kod planiranja i mnogim drugim aktivnostima poduzetnika (organizacija poslovanja, organizacija AOP-a i računovodstva, organizacija i nadzor nad provođenjem godišnjeg popisa i dr.).  

Svojim radom na poboljšanju SIK-a, interni revizori mogu pomoći u otkrivanju i sprječavanju prijevara. Ipak, oni nisu neovisni jer su zaposleni kod poduzetnika čije aktivnosti kontroliraju. Njihov rad obično usmjerava  uprava, kojoj su odgovorni.

Komercijalni revizori

Interna revizija je, dakle, ograničena u svojim akcijama i izvješćivanju, i nije neovisna. Stoga su komercijalni revizori kod korištenja rezultata njihovog ispitivanja dužni biti profesionalno skeptični. Jer, za razliku od internih revizora, komercijalni revizori moraju biti neovisni, kako bi mogli provesti neovisnu reviziju godišnjih financijskih izvještaja. Iako ova revizija nije sastavni dio SIK-a, ona obuhvaća ispitivanje postojanja i funkcioniranja tog sustava. Ispitivanje SIK-a obuhvaća sve važne aspekte, ali nije detaljno kao kod interne revizije, jer primarno služi za procjenu pouzdanosti računovodstvenog sustava klijenta, kako bi revizori mogli planirati prirodu, vrijeme i opseg revizije. Radi toga vanjski revizori ne daju mišljenje o učinkovitosti internih kontrola.

Njihova zadaća je izraziti mišljenje o tome da li godišnji financijski izvještaji prikazuju istinito i fer financijski položaj, uspješnost poslovanja, novčane tokove i dr. za određenu godinu.

U okviru revizije revizori su dužni steći uvjerenje o tome jesu li godišnji financijski izvještaji bez značajnih pogrešaka zbog prijevare ili pogreške. Usprkos tom zahtjevu revizijskih standarda, ipak nije sigurno da će revizija otkriti značajno pogrešno prikazivanje, osobito u slučaju prijevare. Jer prijevara može uključivati tajne sporazume, krivotvorenje, namjerno ispuštanje, pogrešno prikazivanje ili zaobilaženje internih kontrola, pa je rizik neotkrivanja prijevare veći od rizika neotkrivanja pogreške.

Revizija financijskih izvještaja završava se nakon što su financijski izvještaji okončani, dakle za već proteklo razdoblje. Stoga komercijalni revizori u pravilu ne mogu spriječiti prijevaru, već je eventualno mogu otkriti - nakon što se je već dogodila.

Razlike između interne i komercijalne revizije

Razlike u djelovanju interne i komercijalne revizije prikazujemo kako slijedi:

      

Već smo pisali da su uprava i nadzorni odbor odnosno izvršni direktori i upravni odbor odgovorni za financijske izvještaje, pa tako i za otkrivanje/sprječavanje prijevara koje se na ove izvještaje reflektiraju. S tim ciljem menadžeri su dužni organizirati poslovanje i procese na način koji će poduzetnika u razumnoj mjeri zaštititi od prijevara. U tome im, bez obzira na opisana ograničenja, mogu pomoći i revizori. Jer svaka revizija, i interna i eksterna, povećava pouzdanost SIK-a i financijskih izvještaja, pa se tako smanjuje prostor za prijevare.

Ipak, dugogodišnja inozemna i sve duža domaća praksa pokazuju kako ne treba očekivati da će revizori otkriti prijevaru, osobito ako su u nju uključeni menadžeri (i računovođe).  

Dodajemo na kraju da mikro i mali poduzetnici, najčešće nisu obveznici revizije. Njima su revizorske usluge preskupe, a sami često ne raspolažu s odgovarajućim kadrovima. Usprkos tome, niti oni nisu imuni na prijevare. Stoga i najmanji poduzetnici trebaju ustrojiti sebi primjeren SIK, koji će obuhvatiti bar Zakonom o računovodstvu propisane kontrole (knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, likvidatura, inventura i dr.). Uz to, oni mogu razraditi jednostavne i efikasne vlastite procedure, te tako uz pomoć računovođa i drugih radnika a bez angažiranja revizora, nastojati se zaštititi od prijevara. O tim mjerama pisat ćemo u narednom broju.

Natrag