Računovodstvene kategorije i pojmovi za menadžere - priznavanje i mjerenje

Piše: mr. sc. Mladen Štahan

O temeljnim računovodstvenim kategorijama, pojmovima i konceptima, kao i razlozima zbog kojih ih menadžeri trebaju dobro poznavati i razumjeti, pisali smo u TEB-ovom poslovnom infu u više navrata. Nastavno na te članke, u narednim brojevima pokušat ćemo ih objasniti na način razumljiv menadžerima i ostalim neračunovođama.

Započet ćemo s pravilima prema kojima se, u skladu s računovodstvenim standardima, utvrđuju i bilježe podaci u poslovnim knjigama (računovodstvenim evidencijama) i iskazuju u financijskim izvještajima.

Da bi se bilo koji poslovni događaj mogao proknjižiti i prikazati, prije toga potrebno ga je ispitati (provjeriti) i utvrditi njegovu u novcu izraženu vrijednost. Ovi postupci nazivaju se priznavanje i mjerenje.

Priznavanje je proces kojim se provjerava da li neka stavka ili transakcija udovoljava definiciji i zahtjevima iz računovodstvenih standarda, te da li se može uvrstiti u poslovne knjige i financijske izvještaje.

Uvjeti za priznavanje

Da bi se mogla priznati, svaka transakcija (stavka) mora kumulativno ispunjavati dvije ključne pretpostavke:

  1. mora postojati vjerojatnost da će s njom povezane buduće ekonomske koristi pritjecati poduzetniku ili se odlijevati iz njega, i
  2. mora se moći pouzdano izmjeriti njezina vrijednost.

Ako ne ispunjava bilo koji od ova dva uvjeta, stavka (transakcija) se ne smije knjižiti, niti iskazati u financijskim izvještajima.

Navedeni uvjeti se modificiraju i prilagođavaju vrsti poslovnog događaja. Tako se prihodi knjiže i iskazuju u računu dobiti i gubitka samo kada se njima povećavaju buduće ekonomske koristi, odnosno samo kada se očekuje povećanje vrijednosti imovine ili smanjenje sadašnjih obveza, koje se mogu pouzdano izmjeriti. To znači da je prihod nastao samo kada se razumno može očekivati naplata i kada se smanje obveze (npr. u slučaju prestanka nekog rizika ukidanjem rezervacije, kada dobavljač odustane od svog potraživanja i sl.). U suprotnom, prihod se ne priznaje. Ako naplata prihoda postane neizvjesna naknadno - nakon početnog priznavanja, u istom iznosu priznaje se rashod.

Rashod se priznaje kada smanjenje budućih ekonomskih koristi proizlazi iz smanjenja imovine ili povećanja sadašnjih obveza koje se mogu pouzdano izmjeriti.

I imovina se priznaje u bilanci samo kada je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi teći k poduzetniku i kada ima vrijednost koja se pouzdano može izmjeriti.

Obveze se priznaju i prikazuju u bilanci kada je vjerojatno da će zbog podmirivanja sadašnjih obveza nastati odljev resursa i kada se iznosi s kojima će se te obveze podmiriti mogu pouzdano izmjeriti.

Kapital se početno priznaje u iznosu upisanom u trgovačkom sudu, a promjene nakon toga priznaju se kao posljedica priznavanja prihoda i rashoda, odnosno imovine i obveza.

Mjerenje

Način utvrđivanja novčane vrijednosti neke stavke (transakcije) naziva se mjerenje.
Svi poduzetnici koji primjenjuju računovodstvene standarde, dužni su primjenjivati koncept fer vrijednosti. Fer vrijednost je bliska tržišnoj vrijednosti i utvrđuje se kao iznos koji bi trebalo primiti za prodanu imovinu ili platiti za podmirenje obveze u uobičajenoj transakciji između informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju na slobodnom tržištu.

Prihodi se mjere po fer vrijednosti primljene naknade, potraživanja, ili smanjenja obveze, a rashodi prema fer vrijednosti povećanja obveze ili smanjenja imovine. To znači da se prihodi iskazuju u iznosima iskazanim na izlaznim računima izdanim kupcima (bez PDV-a), u visini smanjenja obveza, rezervacija i dr., a rashodi prema ulaznim računima primljenim od dobavljača (bez PDV-a), obračunima plaća, amortizacije  i drugim odgovarajućim ispravama.
Ipak, za pojedine stavke računovodstveni standardi predviđaju mogućnost primjene drugih metoda.

Tako se imovina može mjeriti po fer vrijednosti, ali i pomoću troška nabave (trošak kupnje), tekućeg troška, ostvarive (utržive) vrijednosti i sadašnje vrijednosti.

Obveze se mjere po trošku nabave (povijesni trošak) u iznosu primitka primljenog u razmjeni za obvezu, ili po iznosima novca i novčanih ekvivalenata za koje se očekuje da će biti isplaćene zbog podmirivanja obveza u tijeku poslovanja, te  po fer vrijednosti.

Kapital se ne mjeri izravno, nego kao razlika ukupne vrijednosti imovine (aktive) i ukupnih obveza u pasivi bilance, pa je njegova vrijednost neposredna posljedica mjerenja imovine i obveza, a slijedom toga i prihoda i rashoda.
Mogućnost odabira različitih metoda mjerenja može zbuniti, pa ističemo da će sve ponuđene opcije na dulji rok rezultirati sličnim, a u konačnici istim vrijednostima.

Osim toga, uz razumijevanje postupaka priznavanja i mjerenja, potrebno je poznavati i opća načela - pravila priznavanja i mjerenja koje je prihvatila računovodstvena struka, o kojima ćemo stoga pisati u narednom broju TEB-ovog poslovnog infa.

Natrag