Piše: mr. sc. Mladen Štahan
Menadžeri mogu razumjeti financijske izvještaje samo ako poznaju važne računovodstvene pojmove, kategorije, pretpostavke, pravila i načela. O računovodstvenim pojmovima, kategorijama i pretpostavkama pisali smo u prethodnim brojevima TEB-ovog poslovnog infa, pa sada ukratko obrazlažemo 10 najvažnijih računovodstvenih pravila i načela financijskog izvještavanja navedenih u Okviru za primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI), kako slijedi:
1. NEOGRANIČENOST VREMENA POSLOVANJA: Financijski izvještaji sastavljaju se, prezentiraju i objavljuju uz pretpostavku da poduzetnik nema namjeru niti potrebu značajno smanjiti opseg svog poslovanja, ni likvidirati trgovačko društvo, te da će poslovati i u doglednoj budućnosti.
2. NASTANAK DOGAĐAJA: Svi financijski izvještaji (osim izvještaja o novčanom toku) sastavljaju se prema načelu nastanka događaja, pa se učinci transakcija i ostalih događaja priznaju kada nastanu, a ne kada se primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent. To znači da se imovina, obveze, kapital, prihodi, rashodi, dobit i gubitak evidentiraju i prikazuju u financijskim izvještajima razdoblja na koje se odnose, a ne kada su naplaćeni odnosno plaćeni.
3. ZNAČAJNOST I SAŽIMANJE: Prema ovom načelu svaka značajna skupina sličnih pozicija treba se u financijskim izvještajima prikazati odvojeno. Pritom su značajne one informacije čije neobjavljivanje može utjecati na poslovne odluke korisnika financijskih izvještaja. Informacije koje nisu značajne mogu se sažimati, odnosno prikazati zajedno s drugim pozicijama ili na poziciji „ostalo“.
4. DOSLJEDNOST: Pozicije u financijskim izvještajima trebaju se predočavati i klasificirati dosljedno, na isti način tijekom više obračunskih razdoblja. Načelo dosljednosti također nalaže dosljednu, odnosno konzistentnu primjenu računovodstvenih politika.
5. USPOREDIVOST: Da bi korisnici financijskih izvještaja mogli usporediti financijske izvještaje za više razdoblja, kao i financijske izvještaje drugih poduzetnika, u njima se trebaju objaviti usporedne i usporedive informacije za prethodno razdoblje za sve pozicije i iznose. Za ispravnu primjenu ovog načela važno je prethodno navedeno načelo dosljednosti.
6. TROŠAK NABAVE: Pozicije u financijskim izvještajima priznaju se i mjere po računovodstvenom načelu troška nabave ili troška proizvodnje, prema kojem se na proizvode ili usluge ne može prenijeti veća vrijednost od nabavne. Ipak, u skladu s HSFI se mogu koristiti i druge metode, kao npr. metoda revalorizacije.
7. OPREZNOST: Prema načelu opreznosti imovina i prihodi mogu biti blago podcijenjeni, a obveze i rashodi blago precijenjeni. Pritom nije dozvoljeno anticipiranje dobiti, a dozvoljeno je anticipiranje gubitka. Stoga se kod mjerenja imovine koristi računovodstveno podnačelo niže vrijednosti, a kod mjerenja obveza podnačelo više vrijednosti. Iako ovakvo mjerenje nije jednoznačno, ističemo da načelo opreznosti (a niti porezni propisi) ne dopušta stvaranje skrivenih rezervi, odnosno namjerno i neobjektivno podcjenjivanje imovine ili prihoda, kao niti namjerno i neobjektivno precjenjivanje obveza ili rashoda.
8. PRIJEBOJ: Imovina, obveze, prihodi i rashodi trebaju se prikazati odvojeno i ne treba ih prebijati, osim ako se prijeboj zahtijeva ili dopušta HSFI-ima.
9. BILANČNI KONTINUITET: Početna bilanca za svaku poslovnu godinu treba odgovarati bilanci na kraju prethodne godine. Ipak, i kod ovog načela postoji izuzetak, primjerice kada se u skladu s HSFI-om 3 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena, pogreške, ispravlja pogreška iz prethodnog razdoblja.
10. ODVOJENO MJERENJE STAVKI: Stavke imovine, obveza i kapitala mjere se odvojeno (pojedinačno). To znači da se treba utvrditi vrijednost svake pojedine stavke (transakcije) odvojeno, a ne vrijednost za skupinu stavaka zajedno. Ukupna vrijednost skupine stavaka treba biti zbroj pojedinačno utvrđenih vrijednosti svake pojedine stavke.
Računovodstveni standardi su više konvencija nego propis, no kako je njihova primjena propisana Zakonom o računovodstvu, treba ih se pridržavati. Ipak, tražena postupanja nisu posve jednoznačna i ponekad ovise o procjenitelju, a sama pravila često imaju iznimke koje dozvoljavaju ali i zahtijevaju HSFI. Stoga uz same računovodstvene standarde i Zakon, odgovore ponekad treba potražiti kod iskusnih računovođa i u dobroj praksi, te primjeni starog računovodstvenog načela koje zahtIjeva prevagu biti na formom.
Natrag