Odluka o imenovanju likvidatora i pravilnik o likvidaturi

Zakon o računovodstvu (u nastavku: ZOR) propisuje da je poduzetnik dužan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava (likvidatora). Drugim riječima, da bi likvidator mogao u skladu sa ZOR-om biti odgovoran i ovlašten za taj posao, mora biti i imenovan (određen) od poduzetnika.

Kod određivanja likvidatora poduzetnik treba voditi računa o tome da likvidator mora biti dovoljno stručan i pouzdan, te da nije u sukobu interesa. Naime, kao što smo već pisali u Infu, kod većih poduzetnika koji imaju veliki broj knjigovodstvenih isprava koje je prije knjiženja potrebno prekontrolirati i odobriti, likvidatura može zahtijevati cjelodnevni rad, dok će kod manjih poduzetnika likvidator uz likvidaturu raditi i druge poslove. Iako je to malim poduzetnicima ponekad teško izbjeći, bilo bi dobro da likvidator ne kontrolira sam svoj rad, te da ne odobrava knjiženje onih isprava za koje je sam odgovoran.

Odluka o imenovanju likvidatora?
U ovom članku pokušat ćemo odgovoriti na česta pitanja: da li je poduzetnik obvezan donijeti pisani interni akt (odluku) kojim će odrediti likvidatora, te da li mora napisati pravilnik koji uređuje sve bitne aspekte vezane uz likvidaturu knjigovodstvenih isprava? Naime, za razliku od manjih poduzetnika koji pisane odluke i druge interne akte uglavnom donose samo kada je to izrijekom propisano, veći poduzetnici za pojedina važna pitanja često pisanim putem određuju interna pravila i obvezne interne procedure i postupke, te odgovornosti i kada to nije propisano.

Poduzetnik može imenovati likvidatora odlukom, ali i ugovorom o radu.

ZOR ne propisuje da ta odluka mora biti pisana, pa poduzetnik može odrediti likvidatora i usmenom odlukom. Ipak, u slučaju ako postoji više likvidatora, a osobito kod prijepora oko odgovornosti za neki propust u kontroli i odobravanju nekog dokumenta za knjiženje, bolje je da je odluka o imenovanju likvidatora napisana.

Pravilnik o likvidaturi?
ZOR nije propisao niti obvezu donošenja pisanog internog akta - pravilnika kojim se potanje određuju postupci kontrole, rokovi i način označavanja likvidirane dokumentacije.

Ipak, budući ZOR propisuje samo obvezu određivanja likvidatora, obvezu provođenja kontrole vjerodostojnosti, urednosti i sadržaja knjigovodstvenih isprava, te obvezu označavanja likvidirane dokumentacije, a ne propisuje kako i u kojem roku kontrolu treba provesti, može biti korisno donijeti pravilnik o likvidaturi.

Likvidatura obuhvaća kontrolu knjigovodstvenih isprava s formalnog i računskog aspekta, te provjeru biti nastalog poslovnog događaja. O tome što svaki od ovih aspekata obuhvaća i kako se provodi likvidatura pisali smo detaljnije u TEB-ovom Poslovnom infu br. 5/16.

Osim postupaka i načina provjere, načina označavanja da je (ili nije) isprava odobrena za unos u poslovne knjige, te postupka u slučaju zaprimanja neispravnog dokumenta koji se radi manjkavosti ili pogrešaka ne može odobriti za knjiženje, pravilnikom bi trebalo odrediti i rok u kojem se knjigovodstvene isprave trebaju likvidirati ili reklamirati (npr. 3 radna dana od zaprimanja dokumenta), te odgovornost likvidatora. Ako postoji više likvidatora, korisno je što jasnije razgraničiti njihovu odgovornost.

U skladu s navedenim, zaključujemo da ne postoji zakonska obveza donošenja pisane odluke kojom poduzetnik određuje likvidatora, kao niti obveza donošenja pravilnika o likvidaturi. Ipak, donošenje oba ova interna akta može biti korisno - kao uputa za rad, a osobito u slučaju spora oko odgovornosti za neki propust.

 

Natrag