U Nar. nov., br. 50 do 1. lipnja 2016. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit koji stupa na snagu dana 9. lipnja 2016.
Izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit u tekstu Zakona dodaje se novi članak 5.a koji glasi:
"Članak 5.a
(1) Prava propisana odredbama ovoga Zakona, koja se osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, aranžman predstavlja bilo koju poslovnu transakciju, aktivnost, shemu, sporazum, obvezu ili događaj, a može se sastojati od više mjera ili dijelova.
(3) Aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost, odnosno ako su osnovani radi utaje ili izbjegavanja poreza."
Obrazloženje predmetnih izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit dalo je Ministartsvo financija u tekstu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit s konačnim prijedlogom Zakona, te dio obrazloženja prenosimo u nastavku.
"Direktivom Vijeća (EU) 2015/121 od 27. siječnja 2015. (SL L 21, 28.01.2015.) izmijenjena je Direktiva Vijeća 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica, te će se ovim Prijedlogom zakona izvršiti usklađenje s tom Direktivom.
Zakonom je propisano, a što je sukladno Direktivi Vijeća 2011/96/EU, neoporezivanje prihoda od dividendi i udjela u dobiti, te neoporezivanje isplate dividendi i udjela u dobiti porezom po odbitku, pod određenim uvjetima, a radi otklanjanja dvostrukog oporezivanja. Međutim, kako se navedeno izuzeće ne bi zlouporabilo Direktivom Vijeća (EU) 2015/121 propisano je minimalno pravilo protiv zlouporabe prema kojemu se ne mogu koristiti izuzeća od oporezivanja propisana tom Direktivom u slučaju osnivanja aranžmana ili niza aranžmana koji nisu autentični.
Stoga se ovim Prijedlogom zakona u sustav poreza na dobit uvodi minimalno pravilo protiv zlouporabe kako bi se suzbilo agresivno porezno planiranje, a koje će se primijeniti u slučaju osnivanja aranžmana ili niza aranžmana koji s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti nisu autentični, tj. koji ne odražavaju gospodarsku stvarnost. Prema ovom Prijedlogu zakona, što je sukladno zahtjevu predmetne Direktive, aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani radi valjanih komercijalnih razloga, koji odražavaju gospodarsku stvarnost, odnosno ako su osnovani radi utaje ili izbjegavanja poreza.
Tako se ovim Prijedlogom zakona propisuje odredba (članak 2.) prema kojoj će biti moguće osporiti pravo korištenja određenih pogodnosti u smislu umanjenja porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza na dobit i poreza po odbitku ili umanjenja porezne obveze, u slučaju kada se utvrdi da je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti aranžmana ili niza aranžmana koji s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični.
S obzirom da se obveza poreza na dobit utvrđuje za porezno razdoblje, koje je u pravilu kalendarska godina (članak 29. stavak 1. Zakona), prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama Zakona (članak 32. stavak 1. Zakona), ovim Prijedlogom zakona se omogućava osporiti pravo korištenja određenih pogodnosti u smislu umanjenja porezne osnovice. S obzirom da se porez na dobit utvrđuje za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina, koja započinje sa 1. siječnja, ovim se Prijedlogom zakona propisuje retroaktivna primjena odredbe članka 2. koja će obuhvatiti porezna razdoblja od 1. siječnja 2016. godine. Naime, posebno opravdan razlog, sukladno članku 90. stavku 5. Ustava Republike Hrvatske, radi kojeg je propisano povratno djelovanje odredbe članka 2. Prijedloga zakona, ogleda se u potrebi za prikupljanjem podataka, poštujući pravila izvješćivanja u svezi utvrđivanja obveze poreza na dobit koja su propisana Zakonom.
Naime, prilikom provjere zlouporabe nekog aranžmana ili niza aranžmana, porezne uprave država članica trebale bi provesti objektivnu analizu svih relevantnih činjenica i okolnosti, koje se mogu utvrditi uzimajući u obzir podatke iz godišnje prijave poreza na dobit, kao i iz podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu, računovodstvenim standardima i financijskim izvještajima, a koja se sastavljaju na temelju posebnih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka, koji su sastavni dio godišnje prijave poreza na dobit) sukladno članku 33. stavku 1. Zakona.
Nadalje, Prijedlogom zakona minimalno pravilo protiv zlouporabe neće biti primijenjeno samo na propisana izuzeća i pogodnosti u svezi oporezivanja dividendi i udjela u dobiti već će se primijeniti i u drugim slučajevima kada se uoči kako je porezni obveznik s ciljem korištenja određenih prava propisanih Zakonom, u svezi umanjenja porezne osnovice ili porezne obveze osnovao aranžman ili niz aranžmana koji nisu autentični. Osnivanje neautentičnih aranžmana ili niza aranžmana najčešće je kod povezanih osoba, a uočavaju se u situacijama kada aranžman ili niz aranžmana uključuju elemente koji imaju učinak međusobnog prebijanja ili poništavanja, kružnih transakcija, kada se aranžman ili niz aranžmana provode na način koji se ne bi inače upotrebljavao u razumnom poslovnom ponašanju, odnosno kada pravne značajke pojedinih mjera od kojih se sastoji aranžman nisu u skladu s pravnim sadržajem aranžmana kao cjeline, ili kada se utvrdi da su namjere poreznog obveznika, u suprotnosti s ciljem, duhom i svrhom određenih pogodnosti propisanih Zakonom."