Otpis obveza

Poduzetnici, nerijetko, u svojim poslovnim knjigama imaju obveze za koje je nastupila zastara ili se vjerovnik odrekao svojih prava ili ih izgubio. Takve obveze treba otpisati kako ne bi opterećivale bilancu, a financijski izvještaji prikazivali realno stanje obveza.

Otpis zastarjelih obveza
Poduzetnici koji u svojim poslovnim knjigama imaju iskazane obveze za koje je nastupila zastara, a za koje prema njihovim saznanjima vjerovnik nije pokrenuo tužbu, ovrhu ili neki dr. postupak naplate, iste trebaju otpisati u korist prihoda.

Kada su obveze zastarjele?
Rokovi zastare propisani Zakonom o obveznim odnosima, a ovise o vrsti tražbine.

Obveze proizašle iz trgovačkih ugovora, te ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te obveze po osnovi zakupnina i najamnina zastarijevaju za tri godine.

Zastarjele obveze otpisuju se na temelju odluke donesene od strane uprave ili druge ovlaštene osobe. Prihod nastao s osnova otpisa obveza oporeziv je porezom na dobit, tj. zajedno s ostalim prihodima ulazi u poreznu osnovicu.

Otpis obveza kod obveznika poreza na dodanu vrijednost koji PDV plaćaju po obavljenim isporukama (izdanim računima) nema utjecaja na PDV, odnosno na priznati pretporez. Međutim, obveznici PDV-a koji PDV plaćaju po naplaćenim računima, po ulaznim računima koje nisu platili te ih otpisuju zbog zastare ili nekog drugog razloga, neće ostvariti pravo na pretporez.

Mogu li se vlasnici odreći svojih potraživanja?
Svojih potraživanja može se odreći vlasnik društva, dobavljač ili bilo koji drugi vjerovnik. Obveze kojih se vjerovnik odrekao u pravilu se otpisuju u korist prihoda.

Vlasnici se najčešće odriču svojih potraživanja prema društvu po osnovi pozajmica, prodaje osobne imovine društvu i sl. u slučaju kada društvo posluje s gubitkom, a u svrhu iskazivanja prihoda što ima za cilj smanjenje gubitka ili čak iskazivanja dobiti. O odricanju od svojih potraživanja vlasnici ili drugi vjerovnici sastavljaju pisanu obavijesti ili izjavu koja je podloga za provođenje u poslovnim knjigama.

Osim u korist prihoda, vlasnici, a i drugi vjerovnici, mogu se odreći svojih potraživanja u korist kapitala, i to za unos u: 

• kapitalne rezerve ili
• upisani kapital. 

Pretvaranje obveze u kapital mora se provesti u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima.

Pretvaranje obveza u kapitalne rezerve ne smatra se oporezivim prihodom pod uvjetom da osigura status imovine društva, tj. da na temelju tog ulaganja ne postoji ni sadašnja ni buduća obveza društva, te da društvo imovinu posjeduje i s njom neograničeno raspolaže. Pritom se pod neograničenim raspolaganjem imovinom podrazumijeva da se na društvo prenosi pravo činjeničnog vlasništva, odnosno pravo gospodarske pripadnosti dobra društvu.

Obveze prema vlasniku društva, kao i obveze prema dobavljačima, mogu se pretvoriti u upisani kapital društva.

U tom slučaju na ime namire potraživanja vjerovnici dobivaju udio u kapitalu društva. U svrhu odricanja potraživanja radi unosa u upisani kapital vjerovnici moraju donijeti odluku o izmjeni društvenog ugovora te podnijeti prijavu u sudski registar. Prijavi se prilaže izjava o preuzimanju temeljnih uloga (ovjerena od strane javnog bilježnika), popis osoba koje su preuzele temeljne uloge te dr. potrebna dokumentacija. U odluci o povećanju kapitala treba navesti rok u kojem će se ulaganje izvršiti.