U zadnji Prijedlog novog Zakona o računovodstvu (u nastavku: ZOR) unesena je odredba: "Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona."
Pritom je propisano da je poduzetnik u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.
Obveza licenciranja, prema Prijedlogu, će stupiti na snagu s 1.1.2018., što znači da će računovodstveni servisi i računovođe koji žele i nadalje voditi poslovne knjige i obavljati računovodstvene usluge za druge pravne i fizičke osobe, trebati steći licencu do 31.12.2017.
Sada važećim ZOR-om nije predviđeno licenciranje računovođa i ne postoji zakonska mogućnost za stjecanje takve licence, pa će se posebnim novim propisom odrediti uvjeti i način njezina stjecanja.
Uvjerenja, certifikati i sl. kojima se stječe tzv. "ovlaštenje za računovodstvene poslove", naziv "ovlašteni računovođa" ili slično, čak i kada se upisuju u radnu knjižicu, nemaju zakonsku podlogu i u stvari ne predstavljaju nikakvo ovlaštenje. Ovi nazivi samo su manje ili više spretno odabrani komercijalni nazivi dopunskih programa školovanja.
Stoga je za očekivati da će po donošenju posebnog zakona svi računovođe koji će željeti steći propisanu licencu, uz odgovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo, trebati položiti poseban ispit prema programu Ministarstva financija, bez obzira na eventualne certifikate koje su do sada stekli.
Zašto je potrebna licenca za računovodstvene poslove?
Već godinama upozoravamo na potrebu uvođenja licence za računovodstvene poslove. Mnoge struke propisuju obvezna ovlaštenja (licence) i obvezno permanentno stručno usavršavanje za puno jednostavnije i manje važne poslove od poslova vođenja računovodstva i obračunavanja poreza.
Poznato je da je dobro organizirano i stručno vođeno računovodstvo pretpostavka zakonitih, realnih i objektivnih financijskih izvještaja, ali i ispravnih (zakonitih) poreznih obračuna. Svaka računovodstvena pogreška koja utječe na visinu neke oporezive stavke istovremeno utječe i na visinu porezne obveze. A kako se pogreškom ili propustom može nezakonito povećati i smanjiti osnovica za obračun poreza i tako nepotrebno povećati ili nezakonito smanjiti porezna obveza, jasno je da su za ispravne obračune zainteresirani i Porezna uprava i poduzetnici.
Da bi postali stručni, računovođe moraju školovanjem i radom u struci, uz nadzor i pomoć stručnog mentora, steći brojna znanja i vještine. Kod računovodstvenih poslova školovanjem se ne može nadomjestiti radom stečeno iskustvo. Bez prakse gotovo i nije moguće postati dobar računovođa, a školovanje će pomoći da se lakše i brže usvoje potrebna znanja i vještine.
U Republici Hrvatskoj se porezni, računovodstveni i dr. propisi često mijenjaju, a osim njih računovođe moraju apsolvirati i veliki broj drugih propisa i akata, kao što su: računovodstveni standardi, Zakon o trgovačkim društvima, propisi vezani uz mirovinski i zdravstveni sustav, obvezne doprinose, članarine, radno-pravni propisi i dr. Stoga se potrebna znanja ne mogu steći jednom zauvijek, već se moraju održavati, nadopunjavati i širiti.
Stečena znanja i vještine obnavljaju se i ažuriraju permanentnim učenjem: praćenjem i proučavanjem kvalitetne stručne literature - časopisa i priručnika, pohađanjem kvalitetnih seminara i radionica, dodatnim školovanjem.
Praksa pokazuje da se najbolji rezultati postižu kombiniranjem svih ovih načina. Međutim, školovanje je vremenski zahtjevno i skupo, a stručna literatura i kraće edukacije također su značajan izdatak, pa je obrazovanje računovođa značajna stavka u kalkulaciji cijene računovodstvenih usluga. Usprkos tome, ovi troškovi su nužni da bi se postigla i održala kvaliteta računovodstvenih poslova.
Kako sada za obavljanje računovodstvenih poslova nisu propisani nikakvi uvjeti, uz stručne računovođe koji stečena znanja i vještine redovito održavaju, ažuriraju i unapređuju, ove zahtjevne i odgovorne poslove ponekad obavljaju i osobe bez dovoljno znanja, iskustva i potrebnih vještina, ili računovođe koji ne obnavljaju i ne ažuriraju potrebna znanja. Izbjegavanjem izdataka za obrazovanje mogu se smanjiti cijene računovodstvenih usluga, pa računovođa može biti konkurentniji. Nažalost, u pravilu na štetu kvalitete.
I poduzetnici u uvjetima krize nastoje što više smanjiti troškove, pa tako i cijenu računovodstvenih usluga. Stoga su recesija i opisani nedostatak sada važećeg ZOR-a potaknuli smanjenje kvalitete i nelojalnu konkurenciju na tržištu računovodstvenih usluga.
Međutim, angažiranjem nedovoljno educiranih i stručnih računovođa značajno se povećava rizik pogrešaka i propusta. Za pogrešne porezne obračune, a osobito utaje, predviđene su visoke kazne. U pojedinim situacijama propisana je i kaznena odgovornost poduzetnika. Zato je sigurno najjeftinije, i za poduzetnika najpovoljnije, angažirati kvalitetnog i stručnog (a ne najjeftinijeg) računovođu, čija naknada uključuje i trošak njegovog permanentnog obrazovanja i stručnog usavršavanja.
Jer jedino dobro organizirano i stručno vođeno računovodstvo može osigurati potpune i točne računovodstvene evidencije, realne i objektivne financijske izvještaje i zakonite porezne obračune, pa će se uređenjem i licenciranjem računovodstvenih poslova poboljšati i ujednačiti stručna razina hrvatskih računovođa i kvaliteta financijskih izvještaja, a ujedno će se olakšati nadzor nad računovodstvenim poslovima i kontrola ispravnosti poreznih obračuna.
Natrag