Sklapanje ugovora sa samim sobom

Osobe na koje se odnosi ograničenje
Osobama ovlaštenim za zastupanje trgovačkih društava i ustanova pravni poredak RH nameće ograničenja kad su u pitanju ugovorni odnosi između tih fizičkih osoba i pravnih osoba koje oni zastupaju. Ograničenje se tiče potrebe postojanja posebnog ovlaštenja za nastupanje kao druga ugovorna strana i sklapanje ugovora u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba (tzv. sklapanje ugovora sa samim sobom). Sklapanje ugovora sa samim sobom, bez posebne ovlasti za to, zabranjeno je prije svega zakonskim zastupnicima trgovačkih društava, prokuristima, zastupnicima po punomoći, te ravnateljima ustanova. Međutim, iako će u praksi rijetko biti i ovakvih slučajeva dobro se podsjetiti da je ovo ograničenje propisano i za punomoćnike po zaposlenju, trgovačke punomoćnike i trgovačke putnike.

Sve pobrojane osobe, dakle, ne mogu bez posebne ovlasti trgovačkoga društva odnosno ustanove nastupati kao druga ugovorna strana i s tim društvom odnosno ustanovom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Logika ovakvih odredaba Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o ustanovama je sasvim jasna – sprječavanje sukoba interesa i zlouporabe položaja, te zaštita same pravne osobnosti te pravne osobe, ali posljedično tome i njenih vjerovnika.

Član uprave u d.o.o. kao jedini vlasnik tog društva
Navedeno ograničenje primjenjuje se i ako d.o.o. ima samo jednog člana koji je ujedno i član uprave, a bez obzira na to je li jedini član uprave ili ne. No, u ovom slučaju se izričito propisuje i to da takav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku ili se o tome mora sastaviti isprava s tekstom onoga što je dogovoreno. Iznimno, pisani oblik ili sastavljanje posebne isprave nisu potrebni kada je riječ o poslovima u okviru uobičajenog poslovanja društva sklopljenim pod uobičajenim uvjetima.

Pravna posljedica sklapanja ugovora sa samim sobom bez posebne ovlasti je ništetnost takvog ugovora.

Posebna ovlast društva
Dok je za ravnatelja ustanove izričito propisano da posebnu ovlast na sklapanje takvih ugovora daje upravno vijeće ili osnivač ustanove, odnosno organ kojeg je osnivač odredio, nadležnost za davanje posebne ovlasti kod trgovačkih društava u pravilu ovisi o tome o kojem se tipu društva radi i kome se daje ovlast. Za zakonske zastupnike kod dioničkog društva će takvu ovlast dati nadzorni odbor budući da nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave. Na nadzorni odbor društva s ograničenom odgovornošću se odgovarajuće primjenjuje između ostalih i ova odredba čl. 268. Zakona o trgovačkim društvima, što znači da će ako d.o.o. ima nadzorni odbor takvu ovlast dati nadzorni odbor, a ako nema nadzornog odbora, ovlast će dati članovi društva odnosno skupština.

Posljedica sklapanja ugovora sa samim sobom bez posebne ovlasti
U slučaju sklapanja ugovora sa samim sobom bez posebne ovlasti, sudska praksa je zauzela sasvim jasan stav, ništetnost takvog ugovora. Naime, prema ujednačenoj praksi i Vrhovnog suda RH (Revt-150/07) i Visokog trgovačkog suda (Pž-1412/05, Pž, 1651/03 VTS, Pž-3542/07) radi se o odredbama prisilne naravi pa je stoga posljedica povrede tih odredaba ništetnost takvog ugovora. Znači, za takav ugovor se smatra kao da nikad nije ni bio sklopljen i bez učinka je, a ako nešto i je ispunjeno po takvom ugovoru, mora se vratiti primljeno. Ništetnost u ovom slučaju je apsolutna što znači da se postupanje suprotno ovim odredbama ne može osnažiti (konvalidirati) naknadnim odobrenjem. Naime, prema sudskoj praksi se ne radi o zabrani manjeg značenja. Iz navedenih razloga proizlazi da se posebna ovlast mora tražiti prije poduzimanja radnje tj. prije sklapanja takvog ugovora.

Oblik posebne ovlasti
Pisani oblik posebne ovlasti nije izričito propisan. Međutim, zbog ovako teške posljedice koja može zadesiti zainteresirane osobe, iz razloga pravne sigurnosti svakako smatramo potrebnim osigurati se dokazom posebne ovlasti u takvom obliku. Na takvu potrebu ukazuje i jedan primjer iz sudske prakse u kojem postupku nisu bili uzeti u obzir iskazi trojice članova nadzornog odbora u svojstvu svjedoka budući da takva odluka nije bila unesena u zapisnik o sjednici nadzornog odbora. Naime, budući da odluka nije zapisnički utvrđena, nije bilo moguće kontrolirati je li donesena na određenoj sjednici nadzornog odbora, je li bio prisutan broj članova koji prema zakonu ili statutu moraju biti prisutni da bi se mogle donositi valjane odluke i koliko je od danih glasova bilo za odluku, a koliko protiv (VSRH, Revr-661/06).