Radi ponekih nedoumica u svezi naknadnog povećanja temeljnog kapitala dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću, u nastavku dajemo najvažnije informacije u svezi postupka povećanja temeljnog kapitala društva unosom dugotrajne materijalne imovine, kao i njegovog evidentiranja u poslovnim knjigama.
Postupak povećanja temeljnog kapitala d.d.-a i d.o.o.-a, uključujući i povećanje unosom stvari, na odgovarajući način propisan je odredbama čl. 457., 390., 176., 179., 181. – 185.a, 187., te 191. – 193. Zakona o trgovačkim društvima (ZTD).
Povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari moguće je samo onda ako se u odluci o povećanju temeljnog kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti predmetne stvari. Stvari se moraju unijeti u društvo prije nego što se registarskom sudu podnese prijava za upis povećanja temeljnog kapitala u sudski registar. Napominjemo da se u temeljni kapital društva može unijeti samo imovina kojoj se može utvrditi gospodarska vrijednost.
Povećanje temeljnog kapitala ulaganjem imovine moguće je obaviti i bez revizije, pod uvjetom da vrijednost imovine procijeni neovisni stalni sudski procjenitelj odgovarajuće struke – procjena ne smije biti starija od šest mjeseci.
ZTD propisuje obvezu revizije ako je naknadno ulaganje u temeljni kapital društva bilo ulaganjem ili preuzimanjem stvari, u kojem slučaju se za procjenu vrijednosti stvari odnosno prava koristi nalazom neovisnog stalnog sudskog procjenitelja odgovarajuće struke.
Iznimno, povećanje temeljnog kapitala stvarima moguće je obaviti i bez revizije, ako njihovu vrijednost procijeni neovisan stalni sudski procjenitelj odgovarajuće struke prema općepriznatim načelima vrednovanja uz priloženi elaborat o procjeni u kome je naveden dan na koji se odnosi procjena, koji nije stariji od šest mjeseci prije dana stvarnog unošenja stvari.
Što se tiče računovodstvenog tretmana povećanja temeljnog kapitala unosom dugotrajne materijalne imovine, društva (poduzetnici), obveznici Zakona o računovodstvu, dugotrajnu materijalnu imovinu u svojim financijskim izvještajima početno priznaju, naknadno mjere i objavljuju sukladno zahtjevima HSFI-a 6 – Dugotrajna materijalna imovina odnosno MRS-a 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema.
Početno priznavanje dugotrajne materijalne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika uvijek se mjeri po trošku nabave. Kada navedeno nije moguće primijeniti, odnosno kada ne postoji trošak nabave, što je i slučaj u predmetnom postupku, tako primljena imovina trebala bi se u poslovnim knjigama poduzetnika evidentirati prema njenoj fer vrijednosti.
Prema zahtjevima toč. 6.32. HSFI-a 6 i toč. 32. MRS-a 16, fer vrijednost zemljišta i zgrada obično je njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom koju uobičajeno obavljaju profesionalno kvalificirani procjenitelji, dok je fer vrijednost predmeta postrojenja i opreme obično njihova tržišna vrijednost utvrđena procjenom.
Prema navedenome, dugotrajna materijalna imovina unesena u društvo povećanjem temeljnog kapitala evidentirat će se u poslovnim knjigama prema svojoj fer vrijednosti, odnosno prema procijenjenom iznosu od strane neovisnog stalnog sudskog vještaka odgovarajuće struke.
Natrag