Dobro radite, imate kvalitetan proizvod i/ili uslugu, kupce i tržište, ali i poteškoća s likvidnošću. Jer kako želite prodati, i to po dobroj cijeni, morate svojim kupcima odobriti duge rokove plaćanja. Ali takvi rokovi su predugi za vaše financijske mogućnosti i povremeno vam nedostaje novca za financiranje poslovanja. Zato kasnite s plaćanjem svojih obveza i imate problema sa svojim dobavljačima. U pitanje može doći pravodobnost nabave nužne za vaše poslovanje, a kašnjenja uzrokuju i skupe zatezne kamate.
Ovaj nedostatak novca radi neusuglašenih rokova naplate i plaćanja uzrokuju privremeno negativan novčani tok koji nekako morate premostiti. Morate pronaći novac za kratkoročno financiranje svog poslovanja. Razmišljate o kreditima. No, oni su teško dostupni, postupak njihova odobravanja je kompliciran, dugotrajan i skup, a kamatne stope su nepovoljne.
U ovakvim situacijama, nažalost, našli su se i nalaze se mnogi hrvatski poduzetnici. O značaju likvidnosti, važnosti praćenja i pokazateljima koji se pritom mogu koristiti, pisali smo u prethodnim brojevima TEB-ovog Poslovnog infa. U ovom broju ćemo se pozabaviti faktoringom i forfaitingom, kao načinima s kojima se može ubrzati naplata odnosno poboljšati likvidnost.
Faktoring je financijski posao u kojem se ustupaju odnosno prodaju potraživanja (za prodanu robu ili usluge) prije njihova dospijeća. Obično se otkupljuju kratkoročna potraživanja s rokom dospijeća do 180 dana. Tako se pomoću faktoringa, npr. potraživanje koje dospijeva i koje će vam biti plaćeno za mjesec dana, može naplatiti odmah. Neka faktoring društva, uz mogućnost otkupa potraživanja za obavljene poslove, nude i mogućnost otkupa potraživanja za samo sklopljene poslove.
Potraživanja otkupljuju faktoring društva i banke, naravno – pod određenim uvjetima i uz određenu cijenu: faktoring naknadu i faktoring kamatu. Faktoring naknada po računu kreće se od 100 do 500 kn, a faktoring kamata od 0,2 do 3% na nominalni iznos potraživanja koje je predmet kupoprodaje. Prodavatelj dokazuje postojanje svojih kratkoročnih potraživanja različitom dokumentacijom (računi, situacije, otpremni dokumenti, carinske deklaracije i sl.). Po zaključenju ugovora (treba pripaziti da ugovorom faktoring društvo na sebe preuzme rizik neplaćanja dužnika), prodavatelju se odmah isplaćuje predujam od oko 70 do 90% vrijednosti potraživanja, umanjen za faktoring naknadu. Preostala vrijednost potraživanja doznačuje se nakon dospijeća, odnosno nakon izmirenja obveza od dužnika, umanjeno za faktoring kamatu obračunatu na iznos isplaćenog predujma.
I forfaiting je financijski posao, vrlo sličan faktoringu. Odnosi se na otkup kratkoročnih i srednjoročnih nedospjelih potraživanja, tj. transakcija bez prava regresa prema prethodnom vjerovniku. Namijenjen je domaćim pravnim osobama – izvoznicima, u slučaju kada je potraživanje iz inozemstva osigurano prenosivim dokumentarnim akreditivom, bankarskom garancijom ili mjenicom avaliranom od strane inozemne banke. Forfaiting obuhvaća i potraživanja inozemnih od domaćih poduzetnika koji se bave uvozom s odgodom plaćanja.
Kao i kod faktoringa, izvoznik koji posjeduje dokumentaciju kojom dokazuje isporuku robe ili usluga odnosno osnovanost svog potraživanja, forfaitingom dolazi do novca prije dospijeća priljeva iz inozemstva.
Troškovi forfaitinga obično su niži od troškova faktoringa, a ovise o iznosu, rokovima i bonitetu inozemnih banka te rizika zemlje iz koje je banka kupca. Poduzetniku se odmah po zaključenju ugovora isplaćuje 80 do 90% od očekivanog priljeva iz inozemstva (umanjeno za trošak obrade), a sigurnosni depozit, iz kojeg se naplaćuje kamata (diskont), kreće se od 10 do 20%.
Faktoring i forfaiting nisu utjerivanje dugova i neće riješiti već dospjela, stara i nenaplativa ili prijeporna potraživanja. Međutim, uz utjecaj na poboljšanje (ubrzanje) likvidnosti, ovi poslovi mogu biti koristan alat za upravljanje potraživanjima i rizicima, jer se rizik naplate i kašnjenja plaćanja, rizik tečajnih razlika, politički i drugi rizici, kao i provjera boniteta kupca prenosi s poduzetnika na faktoring/forfaiting društvo.
Stoga bi menadžeri trebali prikupiti potrebne informacije i odabrati onaj oblik financiranja koji je najpovoljniji za društvo kojim upravljaju.
Natrag