Plaćate li 300 kn posebne naknade ako zakasnite s plaćanjem?

Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisani su rokovi plaćanja i kazne za trgovačka društva (poduzetnike) te javne i sektorske naručitelje prema propisima o javnoj nabavi (osobe javnog prava), koji su neuredni platiše i neplatiše. Izuzete su samo obveze obuhvaćene postupcima prema odredbama ovog i Stečajnog zakona.

Tako je propisano da se u poslovnim transakcijama između poduzetnika može ugovoriti rok za ispunjenje novčane obveze od najviše do 60 dana (iznimno se kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može u pisanom obliku ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 360 dana). Međutim, kada osoba javnog prava duguje poduzetniku, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana (iznimno se može ugovoriti u pisanom obliku i duži rok kada je objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, ali ne duži od 60 dana).

Ako nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, svaki dužnik ju je dužan podmiriti bez poziva vjerovnika u roku od 30 dana.

Kada poduzetnik kao vjerovnik ugovori obročno plaćanje s drugim poduzetnikom ili osobom javnog prava kao dužnikom, navedene odredbe primjenjuju se na svaki obrok zasebno.

Dužnici sami moraju voditi računa o svojim obvezama, i podmiriti ih u propisanom odnosno ugovorenom roku koji mora biti u skladu sa Zakonom.

Mjere/kazne za kašnjenje plaćanja
Za kašnjenje plaćanja i neplaćanje propisane su različite obvezatne mjere ali i kazne, kao što su pokretanje predstečajnog ili stečajnog postupka, kamate, naknada štete i dr.

U slučaju nelikvidnosti, nesposobnosti za plaćanje i prezaduženosti dužnik je dužan pokrenuti postupak predstečajne nagodbe ili stečaj. Ako uspije otkloniti navedene poteškoće, kada zakasni s plaćanjem, duguje vjerovniku uz glavnicu i kamate za kašnjenje (ugovorne i/ili zatezne) koje počinju teći s danom isteka dospijeća obveze. Čak i kada rok plaćanja nije ugovoren, propisano je da iznosi 30 dana, pa kamate započinju teći od 31. dana nakon isporuke.

Nadalje, vjerovnik može tražiti od dužnika naknadu za štetu nastalu s kašnjenjem plaćanja.

Posebna naknada

Uz navedeno, Zakonom je propisana i posebna naknada za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze. S tog osnova vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u kunskoj protuvrijednosti 40 eura (oko 300,00 kuna), svaki put kad dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

Ova naknada isplaćuje se bez obzira na to je li vjerovnik pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, te da naknada ni na koji način ne umanjuje, ne ograničava niti ne isključuje pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja pripadaju vjerovniku zbog dužnikovog zakašnjenja. Stoga vjerovnik u slučaju kašnjenja ima pravo na posebnu naknadu, ali i na naknadu štete, kamate, troškove postupka naplate i dr.

Posebnu naknadu je dužnik sam dužan obračunati i bez poziva platiti vjerovniku za svako pojedino svoje kašnjenje. Treba ju platiti bez obzira na visinu duga ili na broj dana kašnjenja. To znači da je dužnik u obvezi platiti istu naknadu u slučaju kašnjenja plaćanja svake, pa i najmanje obveze, bez obzira na to da li je zakasnio jedan ili više dana s podmirenjem. Stoga za dužnike koji kasne s plaćanjem većeg broja malih svota, ova naknada može biti značajan teret, jer na primjerice 100 primljenih ulaznih računa po 10,00 kn ukupne vrijednosti od 10.000,00 kn, u slučaju kašnjenja treba platiti čak 3 puta više, odnosno 30.000,00 kn samo posebne naknade.

Iako bi svaki dužnik koji zakasni s plaćanjem trebao sam obračunati i platiti svom vjerovniku ovu naknadu, to se u praksi uglavnom ne događa. Dužnici ju ne plaćaju odnosno plaćaju tek izuzetno, prije svega zato jer imaju poteškoća s likvidnosti - radi čega i kasne s ispunjenjem svojih novčanih obveza, ali i jer kaznenim odredbama Zakona za neplaćanje posebne naknade nisu izrijekom propisane kazne, a nije propisan niti rok za obračun i plaćanje. Stoga se čini kako obveza plaćanja posebne naknade radi kašnjenja plaćanja nije zaživjela i kako se ne poštuje u domaćoj financijskoj praksi.

Bez obzira na navedeno, dužnici ne bi trebali zaboraviti da se radi o Zakonom propisanoj obvezi. Općim prekršajnim odredbama predviđeno da će se poduzetnik ili osoba javnog prava koji ne ispune novčanu obvezu u ugovorenom roku odnosno u roku sukladno odredbama Zakona kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 1,000.000,00 kn. A budući je obveza plaćanja posebne naknade propisana, zaključujemo da je neplaćanje u roku istovremeno i neispunjenje novčane obveze koju je dužnik sam dužan podmiriti. Kako je Zakonom propisan obvezatan rok u slučaju kada rok plaćanja nije ugovoren, držimo da posebna naknada dospijeva za plaćanje najkasnije u roku od 30 dana od dana s kojim je dužnik započeo kasniti s plaćanjem.

Što kada dužnik izbjegava plaćanje?

Na kraju, što mogu poduzeti vjerovnici ako dužnik izbjegava platiti posebnu naknadu? Da li i kako je mogu naplatiti? I je li uopće za očekivati da će vjerovnik utjerati naknadu na koju ima pravo, kad niti sudskim putem često nije moguće naplatiti ni osnovno potraživanje, a kamoli kamate ili ovu naknadu?

Nema jednostavnog rješenja, pa umjesto odgovora na ovo pitanje preporučujemo vjerovnicima da nastoje izbjeći skupe i dugotrajne sudske postupke i pokušaju se dogovoriti s dužnikom, a u suprotnom da na vrijeme (prije nego dužnik pokrene postupak predstečajne nagodbe) pokušaju prema sebi preusmjeriti obveze kupaca dužnika neplatiše, preuzimanjem njihova duga, prodajom potraživanja itd. A za ubuduće, treba nastojati prevenirati ovakve poteškoće i započeti upravljati potraživanjima i likvidnošću. Jer iako pojedini poduzetnik značajnije ne može utjecati na ustroj boljeg poslovnog okružja, na bolje propise ili na brzinu i efikasnost sudstva, inspekcija i dr. ovlaštenih organa, korištenjem raspoloživih alata u određenoj mjeri ipak može zaštititi svoje poslovanje. Ti alati su znanja i vještine koje se u ovom slučaju poglavito odnose na poznavanje i praćenje boniteta kupaca i osiguranje naplate, planiranje i praćenje likvidnosti te organiziranje sustava koji će bolje povezati prodaju s naplatom i dr.

Podsjećamo da smo o potrebi, načinima i mogućnostima provjere poslovnih partnera, te planiranju i praćenju likvidnosti, kao i drugim važnim aspektima poslovanja potanje pisali u prethodnim brojevima TEB-ovog Poslovnog infa.