U praksi se često postavljaju pitanja u svezi obvezne primjene jednakih stopa amortizacije za svaku pojedinu skupinu istovrsne dugotrajne imovine – npr. sve osobne automobile, sva prijenosna računala, sve poslovne zgrade, sve strojevi i sl. Upravo radi navedenog, u nastavku obrazlažemo mogućnost primjene različitih amortizacijskih stopa na pojedina sredstva dugotrajne imovine koja se nalaze unutar iste skupine istovrsne dugotrajne imovine.
Naime, računovodstveni postupci pri određivanju korisnog vijeka uporabe dugotrajne materijalne imovine te njegovih mogućih budućih promjena određeni su zahtjevima HSFI-a 6 – Dugotrajna materijalna imovina te MRS-a 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema.
Prema zahtjevu navedenih računovodstvenih standarda, vijek uporabe neke dugotrajne imovine je određen vremenom u kojem poduzetnik očekuje koristiti tu imovinu, odnosno to je:
- vremensko razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu poduzetniku ili
- broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzetnik očekuje ostvariti od te imovine.
Vijek uporabe dugotrajne imovine može se razlikovati od njenog ekonomskog vijeka trajanja, a njegova procjena može biti zasnovana na iskustvu svakog pojedinog poduzetnika za sličnu imovinu.
Utvrđivanje godišnje stope amortizacije ovisi o tome na koji način pojedini poduzetnik određuje vijek uporabe pojedine dugotrajne imovine. Za imovinu za koju je vijek uporabe izražen vremenom odnosno brojem godina uporabe, što je i najčešći slučaj u tuzemnoj računovodstvenoj praksi, za obračun amortizacije se utvrđuju godišnje stope amortizacije.
Nema zapreke da se, temeljem procjene korisnog vijeka trajanja, za svako pojedino sredstvo dugotrajne imovine primjeni različita stopa amortizacije.
Poduzetnici su dužni procijenjeni korisni vijek uporabe pojedine dugotrajne imovine preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine, te ako se buduća poduzetnikova očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjene se priznaju kao promjena računovodstvenih procjena sukladno HSFI-u 3 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške odnosno istoimenom MRS-u 8. Napominjemo da se promjena korisnog vijeka uporabe neke dugotrajne imovine (promjena amortizacijskih stopa) ne smatra promjenom računovodstvene politike, nego promjenom računovodstvene procjene. Stoga, navedeno nema utjecaja na prethodna razdoblja, odnosno ne dolazi do retroaktivne primjene nove amortizacijske stope na prethodne poslovne godine.
Sukladno svemu navedenome, smatramo da nema zapreke da se za svako pojedino sredstvo dugotrajne materijalne imovine odredi (procjeni) korisni vijek uporabe, odnosno vrijeme u kojem će poduzetnik pojedino sredstvo dugotrajne imovine zaista koristiti, pa temeljem takve procjene odrediti i primjerene amortizacijske stope.
Natrag