Po uzoru na posljednje izmjene Kaznenog zakona kojima je ukinut relativan pojam zastare kaznenog progona za kaznena djela, došlo je 1. 6. 2013. do identičnih promjena i u prekršajnim postupcima kad su na snagu stupile izmjene i dopune Prekršajnog zakona.
Zastara prekršajnog progona
Za razliku od jedinstvenog računanja zastare kod građanskopravnih odnosa, i Kazneni zakon i Prekršajni zakon su do 2013. poznavali relativno i apsolutno poimanje zastare. Npr. ako smo počinili kakav prekršaj, prekršajni postupak morao je biti pokrenut u roku od 2 godine od dana počinjenja tog prekršaja. Međutim, taj isti postupak morao je biti dovršen i pravomoćna odluka o prekršaju donesena najkasnije do isteka roka od 4 godine od dana počinjenja prekršaja jer bi u suprotnom, kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara prekršajnog progona, nastupila apsolutna zastara. Iznimno, posebnim zakonima se taj rok sa 2 (relativna zastara) odnosno 4 godine (apsolutna zastara) mogao propisati i na 3 odnosno 6 godina, kao što je to primjerice slučaj za prekršaje propisane Općim poreznim zakonom.
Od 1. 6. 2013. posebni zakoni više nemaju mogućnost propisivati dulje rokove zastare što svakako doprinosi pravnoj sigurnosti u prekršajnom sudovanju. Osim toga, prekršajni zakon više ne poznaje relativno i apsolutno poimanje zastare, već samo propisuje jedan jedinstveni rok u kojem postupak mora biti pokrenut. Za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog taj rok iznosi 3 godine, a za sve ostale prekršaje 4 godine. Obvezni prekršajni nalog obavezno se izdaje za prekršaje propisane odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili za prekršaje za koje je zakonom propisana samo novčana kazna do 5.000 kuna za fizičku osobu, do 10.000 kuna za fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost (npr. odvjetnici, stomatolozi i sl.), te do 15.000 kuna za pravnu osobu i do 5.000 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
Iz navedenog proizlazi jasan zaključak da za prekršaje počinjene nakon 1. 6. 2013. više ne može u tijeku postupka doći do nastupa apsolutne zastare protekom dvostrukog vremena propisanog za zastaru prekršajnog progona. Slijedom navedenog, svaka radnja usmjerena na „kupovinu vremena“ radi nastupanja zastare odsad zapravo neće proizvesti željeni učinak, a uslijed većeg broja radnji suda i ovlaštenog tužitelja može biti i kontraproduktivna za okrivljenika zbog povećanja troškova postupka. Prema tome, u svakom zasebnom postupku biti će potrebno dobro odvagnuti je li prekršajni nalog odnosno optužni prijedlog opravdan ili ga se ipak može osnovano pobijati. Okrivljeni bi se tu pogotovo mogli naći u zanimljivoj situaciji ako se radi o prekršajima za koje su ostvareni uvjeti za plaćanje polovice propisane novčane kazne na licu mjesta (čl. 245. Prekršajnog zakona) odnosno za plaćanje 2/3 propisane novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je kazna izrečena (čl. 152. Prekršajnog zakona).
Zastara izvršenja prekršajnopravne sankcije
U pogledu zastare izvršenja prekršajnopravne sankcije također je ukinuto relativno i apsolutno poimanje zastare, te se izrečena prekršajnopravna sankcija ne može izvršiti kad od pravomoćnosti odluke kojom je izrečena, protekne 3 godine. Pritom je potrebno napomenuti da zastara izvršenja počinje teći danom kad je odluka postala pravomoćnom.
Odnos sa zakonima koji i nadalje poznaju relativan i apsolutan pojam zastare
Ove izmjene Prekršajnog zakona morat će biti popraćene izmjenama i drugih posebnih zakona koji također poznaju relativan i apsolutan pojam zastare za prekršaje, npr. Opći porezni zakon ili Zakon o doprinosima. I dok sljedeće najavljene izmjene Općeg poreznog zakona obuhvaćaju usklađivanje s Prekršajnim zakonom, u pogledu Zakona o doprinosima zasad još nije izrađen prijedlog kojim bi se provelo ovo usklađivanje. Sve dok isto ne bude provedeno, potrebno je voditi računa o tome da će se temeljem čl. 257. Prekršajnog zakona primijeniti odredbe tog Zakona ako na dan njegovog stupanja na snagu neki drugi propis o prekršaju propisuje materijalnopravne i postupovne odredbe koje su protivne njegovim odredbama.