Što imamo u bilanci?

Piše: Irena Slovinac

Bliži se kraj poslovne godine a time i sastavljanje financijskih izvještaja za 2013. godinu. Financijski izvještaji trebaju prikazati realno stanje financijskog položaja i uspješnosti poslovanja poduzetnika. I to ne samo zbog zakonske obveze već i zbog samih poduzetnika.

Tijekom godine, a i u ranijim godinama, u poslovnim knjigama temeljem nastalih poslovnih događaja iskazana su potraživanja i obveze čija je naplata možda postala upitna, a na skladištima se možda nalazi roba i materijal koji su nekurentni, oštećeni, kao i osnovna sredstva koja su neispravna ili neuporabljiva. Možda se u poslovnim knjigama nalazi i imovina koje više uopće nema. No, kako je ova imovina iskazana u bilanci, najčešće po trošku nabave, a njezina sadašnja vrijednost je možda smanjena ili imovina čak nema nikakvu vrijednost, prije sastavljanja financijskih izvještaja treba „očistiti“ bilancu.

Inventura

Svaki poduzetnik dužan je na kraju svake poslovne godine napraviti inventuru, tj. popisati svu imovinu i obveze te s popisanim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje. Iako je popis zakonska obveza, prije svega je u interesu poduzetnika (vlasnika društva, obrtnika i dr.). Naime, popisom robe i druge imovine te obveza mogu se otkriti razne nepravilnosti u poslovanju, kao npr. nesavjesno ponašanje radnika prema imovini poduzetnika, neovlašteno otuđivanje imovine od strane radnika ili dr. osoba, knjigovodstvene pogreške, gubitak knjigovodstvenih isprava i dr. Pravodobnim otkrivanjem nepravilnosti i poduzimanjem radnji za njihovo sprječavanje odnosno otklanjanje štiti se kapital i interesi poduzetnika a time i radnika i društva u cjelini. Inventura nije samo utvrđivanje stvarne količine imovine i realnosti potraživanja i obveza. Prilikom popisa treba utvrditi i kvalitetu, ispravnost, kurentnost i uporabljivost imovine, te mogućnost odnosno ne mogućnost naplate potraživanja i podmirenja obveza.

Nerealni financijski izvještaji dovode do pogrešnih poslovnih odluka.

Usklađivanje potraživanja i obveza

Potraživanja i obveze treba uskladiti s poslovnim partnerima putem izvoda otvorenih stavaka (IOS-a). Time se utvrđuje postoji li pravni temelj za svako potraživanje/obvezu i realnost iznosa iskazanih u poslovnim knjigama.

Vrijednosno usklađenje/otpis imovine

Zalihe sirovine i materijala, gotovih proizvoda i robe koje su djelomično oštećene, nekurentne, zastarjele ili su iz drugih razloga izgubile na vrijednosti treba vrijednosno uskladiti, odnosno njihovu knjigovodstvenu vrijednost svesti na neto utrživu vrijednost. Zalihe, kao i  sitan inventar i osnovna sredstva koja nemaju više nikakvu uporabnu vrijednost treba uništiti (zbrinuti na otpad) i otpisati (isknjižiti iz poslovnih knjiga). Navedeno će za poduzetnika predstavljati rashod. Podsjećamo, da je za porezno priznavanje otpisa ove imovine nužno prisustvo službenika porezne uprave ili posjedovanje dokumentacije nadležnih tijela ili pravnih osoba o količini i vrsti preuzete imovine na zbrinjavanje ili uništenje.

Ispravak vrijednosti/otpis potraživanja

Potraživanjima za koja je utvrđena neizvjesnost naplate treba u poslovnim knjigama umanjiti (ispraviti) vrijednost. Potraživanja koja su zastarjela i/ili za koja je utvrđena konačna nemogućnost naplate treba otpisati. Ispravak vrijednosti i otpis potraživanja knjigovođa ne može provesti temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, već za to mora postojati pisana odluka ovlaštene osobe poduzetnika. Za ispravak vrijednosti/otpis potraživanja treba priznati rashod.

Otpis obveza

Obveze za koje je nastupila zastara ili se vjerovnik odrekao svojih prava ili ih izgubio treba otpisati. Otpis zastarjelih obveza priznaje se kao prihod. Ovaj prihod uključuje se u poreznu osnovicu poreza na dobit. Obveze kojih se vjerovnik odrekao mogu se priznati u prihod ili u kapital. Otpis obveza u kapital ne smatra se oporezivim prihodom pod uvjetima propisanim zakonom. Otpisom obveza ne gubi se pravo na pretporez priznat u trenutku nabave dobara i usluga. Otpis se provodi na temelju pisane odluke, a onih kojih se vjerovnik odrekao temeljem pisane izjave vjerovnika.