Povećanje vrijednosti dugotrajne imovine po osnovi revalorizacije ne iskazuje se kao prihod u poslovnim knjigama poduzetnika!
Nakon početnog priznavanja dugotrajne imovine u poslovnim knjigama poduzetnici kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne imovine, sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda, odabiru metodu troška ili metodu revalorizacije. Metodom revalorizacije kao metodom naknadnog mjerenja poduzetnik imovinu u svojim poslovnim knjigama iskazuje u revaloriziranom (procijenjenom) iznosu koji čini fer vrijednost imovine umanjena za akumuliranu amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja, ako ih ima. U tom slučaju, poduzetnik mora voditi računa da se neto vrijednost imovine iskazane u bilanci ne bi smjela značajno razlikovati od njene fer vrijednosti.
Za procjenu fer vrijednosti nekretnina potrebno je angažirati ovlaštenog procjenitelja, dok procjenu ostale imovine mogu obaviti i odgovarajuće stručne službe ili stručne osobe zaposlene kod poduzetnika.
Kada se knjigovodstvena vrijednost imovine poveća kao rezultat revalorizacije, to povećanje treba u poslovnim knjigama poduzetnika evidentirati kao povećanje kapitala pod nazivom revalorizacijska rezerva. Iznimno, revalorizacijsko povećanje evidentirati će se kao prihod samo do visine prethodno priznatih gubitaka (rashoda) od umanjenja na toj imovini, ako ih je bilo.
Svako smanjenje vrijednosti imovine kao rezultat revalorizacije evidentira se kao rashod. Iznimno, takvo smanjenje evidentira se kao smanjenje revalorizacijske rezerve, pod uvjetom da je imovina prethodno revalorizirana, a ako prelazi iznos revalorizacijske rezerve tada se razlika evidentira kao rashod.
Revalorizacijska rezerva dugotrajne imovine koja se amortizira smanjuje se korištenjem imovine odnosno amortizacijom. Navedeno se naziva realizacijom revalorizacijske rezerve, koja nastaje i u slučaju otuđenja ili povlačenja imovine iz uporabe.
Realizacija revalorizacijske rezerve ne provodi se kroz račun dobiti i gubitka (ne iskazuje se kao rashod), nego se sa revalorizacijske rezerve realizirani iznos prenosi na zadržanu dobit (ili preneseni gubitak).
Iznos realizirane revalorizacijske rezerve amortizacijom je razlika između ukupno obračunanog troška amortizacije revalorizirane imovine i iznosa troška amortizacije koji bi bio obračunan na izvorni trošak nabave dugotrajne imovine.
Realizacija revalorizacijske rezerve oporezuje se porezom na dobit!
Pri realizaciji revalorizacijske rezerve dugotrajne imovine potrebno je voditi računa i o poreznim propisima odnosno odredbama Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit. Prema navedenim poreznim propisima, realizacija revalorizacijske rezerve nije porezno priznata, odnosno za njen iznos je potrebno uvećati osnovicu za obračun poreza na dobit kroz prijavu poreza na dobit, bez obzira što se sama realizacija revalorizacijske rezerve ne iskazuje u računu dobiti i gubitka. Navedeno, prema zahtjevima računovodstvenih standarda, rezultira iskazivanjem odgođene porezne obveze u trenutku priznavanja revalorizacijske rezerve.