Preuzimanje duga

Piše: Domagoj Zaloker

Preuzimanje duga može se okarakterizirati kao neformalni pravni posao, što znači da ga je moguće sklopiti u pisanoj ili usmenoj formi. Bez obzira na tu činjenicu u praksi se  radi o dvostranom pisanom ugovoru koji sklapaju dužnik i preuzimatelj duga. Ugovor o preuzimanju duga je ugovor između dužnika i preuzimatelja duga na koji je pristao vjerovnik i uređen je čl. 96. – 100. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

Da bi ugovor o preuzimanju duga bio valjan, neophodan je i pristanak vjerovnika zbog mogućnosti njegovog dolaska u nepovoljniji položaj promjenom dužnika.

Ako kojim slučajem vjerovnik ne pristane na promjenu dužnika, a prihvati ispunjenje obveze od strane preuzimatelja duga tada se smatra da je vjerovnik pristao na promjenu dužnika.

Nastupom valjanosti ugovora o preuzimanju duga preuzimatelj duga stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Ako je kojim slučajem u trenutku preuzimanja duga preuzimatelj bio prezadužen ili nije sposoban podmirivati svoje obveze, a vjerovnik to ne zna ili nije u mogućnosti to znati, prijašnji dužnik ne oslobađa se obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju duga. Ugovor o preuzimanju duga je vrlo sličan ugovoru o cesiji, samo što se kod ugovora o preuzimanju duga mijenja dužnik, a kod ugovora o cesiji vjerovnik.

Kao i kod ugovora o cesiji, preuzimanjem duga obveza se ne mijenja, mijenja se samo dužnik koji duguje vjerovniku što i kako mu je dugovao prijašnji dužnik.

Pošto preuzimatelj duga preuzima onakvu obvezu kakvu je prema vjerovniku imao prijašnji dužnik, preuzimatelj stječe pravo istaknuti sve one prigovore koji mogu proizaći iz odnosa vjerovnika i prijašnjeg dužnika, kao i prigovore koji mogu proizaći iz njegovog sadašnjeg odnosa s vjerovnikom.

U slučaju kada su prijašnji dužnik i preuzimatelj duga u postojećem obveznopravnom odnosu koji je temelj ugovora o preuzimanju duga, tada preuzimatelj ne može vjerovniku isticati prigovore koji proizlaze iz njegovog prethodnog obveznopravnog odnosa s prijašnjim dužnikom. Sporedna prava kao što su kamate, ugovorne kazne, prvenstva naplate, itd. koja proizlaze iz obveznopravnog odnosa vjerovnika i prijašnjeg dužnika ostaju i nadalje u odnosu vjerovnika i preuzimatelja.

S druge strane, jamstva te zalozi koji su dati od strana trećih osoba ostaju samo u slučaju ako jamci i zalogodavci pristaju odgovarati za novog dužnika, u ovom slučaju preuzimatelja duga. Također, ako nije drugačije ugovoreno, preuzimatelj duga ne odgovara vjerovniku za sve moguće dospjele kamate u trenutku preuzimanja duga.