Piše: Mladen Štahan
Računovodstvo, zadaće računovodstva i važnost računovodstva za upravljanje opisali smo u prethodnim tekstovima. Istaknuli smo značaj financijskog izvještavanja i naglasili da menadžeri, da bi mogli ispravno koristiti računovodstvene podatke i informacije, moraju poznavati i razumjeti pretpostavke i načela te ključne računovodstvene pojmove i koncepte.
Naime, financijski podaci u brojnim okolnostima mogu više ili manje odstupati od realnosti. Složena i dinamična stvarnost, koju nije uvijek moguće pratiti i prezentirati sasvim ažurno i točno, bilježi se u skladu s propisanim i dogovorenim pravilima. Iako je cilj pravila postići realnost financijskih podataka, radi neophodnih aproksimacija i pojednostavljenja, te radi naknadnih promjena okolnosti, ipak dolazi do razlika u odnosu stvarnost. Stoga je za donošenje ispravnih poslovnih odluka koje se zasnivaju na računovodstvenim podacima potrebno poznavati pretpostavke i načela sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja te pojmove, koje kratko navodimo u nastavku.
Priznavanje je proces uvrštavanja stavke koja udovoljava definiciji i koja zadovoljava kriterije za priznavanje u financijske izvještaje . Mjerenjem se utvrđuju novčani iznosi po kojima se priznaju i iskazuju elementi financijskih izvještaja. Metode mjerenja imovine i obveza su:
-
trošak nabave (povijesni trošak) – kada se imovina mjeri po plaćenom iznosu novca ili novčanih ekvivalenata ili po fer vrijednosti naknade dane za njihovu nabavu u vrijeme stjecanja,
-
tekući trošak – kada se imovina mjeri po iznosu novca ili novčanih ekvivalenata kojeg bi trebalo isplatiti ako bi se ista ili ekvivalentna imovina pribavljala u sadašnjosti,
-
ostvariva (utrživa) vrijednost, prema kojoj se imovina mjeri po iznosu novca ili novčanih ekvivalenata koji se sada može dobiti prodajom imovine u toku poslovanja,
-
sadašnja vrijednost koja se evidentira po diskontiranoj sadašnjoj vrijednosti budućih neto novčanih priljeva za koje se očekuje da će se ostvariti u poslovanju i
-
fer vrijednost, koja se utvrđuje kao iznos za koji se neka imovina može razmijeniti između informiranih nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.
Temeljne računovodstene pretpostavke su neograničenost vremena poslovanja i nastanak događaja. Prva pretpostavlja da poduzetnik vremenski neograničeno posluje, da će poslovati u doglednoj budućnosti te da nema namjeru niti potrebu likvidirati ili značajno smanjiti opseg svoga poslovanja. Pretpostavka nastanka događaja razumijeva da se imovina, obveze, kapital, prihodi i rashodi, dobit i gubitak priznaju kada nastanu i prikazuju u finacijskim izvještajima razdoblja na koje se odnose, a ne kada se naplate.
Načelima je uređeno dosljedno prezentiranje (prezentiranje i klasificiranje stavaka u financijskim izvještajima treba biti isto tijekom više obračunskih razdoblja), pitanje značajnosti (svaku značajnu skupinu sličnih stavki treba prezentirati odvojeno u financijskim izvještajima) i sažimanja (kad neka stavka nije značajna niti važna sažima se s drugim stavkama), te mogućnost prijeboja (imovinu, obveze, prihode i rashode ne treba prebijati, osim ako se prijeboj zahtjeva ili dopušta računovodstveni standard). Načela obuhvaćaju i kvalitativna obilježja financijskih izvještaja, kao što su razumljivost, važnost, pouzdanost, usporedivost, opreznost, potpunost i dr. Informacije trebaju biti razumljive korisnicima koji posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim aktivnostima i o računovodstvu. Važne su kada su korisne i značajne za donošenje ekonomskih odluka. Informacija je značajna kada njezino izostavljanje ili krivo prikazivanje može utjecati na ekonomske odluke, a pouzdana kad vjerno, neutralno i bez pristranosti, te potpuno predočava transakcije i druge događaje u skladu s njihovom biti i ekonomskom stvarnošću, a ne samo u zakonskom obliku (prevaga biti nad formom). Korisnici informacija moraju biti u stanju usporediti financijske izvještaje poduzetnika za više razdoblja, kao i s financijskim izvještajima drugih poduzetnika. Načelo opreznosti razumijeva niže vrednovanje imovine i prihoda, uz oprezno (više) vrednovanje obveza i rashoda, pri čemu nije dozvoljeno stvaranje skrivenih rezervi i namjerno podcjenjivanje imovine i prihoda ili precjenjivanje obveza i rashoda.
Temeljne računovodstvene kategorije
Dobro je podsjetiti se sadržaja temeljnih računovodstvenih kategorija koje se često koriste, kako ih definiraju računovodstveni standardi. Tako je imovina resurs kojeg kontrolira poduzetnik. Priznaje se kada je vjerojatno da će od njezine uporabe biti buduće ekonomske koristi i kada ima trošak ili vrijednost koja se pouzdano može izmjeriti.
Obveza je sadašnja obveza poduzetnika, proizašla iz prošlih transakcija i prošlih događaja, a priznaje se kada je vjerojatno da će zbog podmirivanja nastati odljev resursa i kada se iznos kojem će se ona podmiriti može pouzdano izmjeriti.
Kapital je vlastiti izvor financiranja imovine poduzetnika i predstavlja ulaganja svih članova (vlasnika kapitala društva) uvećana/umanjena za rezultate poslovanja, a izračunava se kao ostatak imovine nakon podmirivanja obveza. Kapital se priznaje u bilanci po istim kriterijima kao imovina i obveze.
Prihod je povećanje ekonomske koristi u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza koje ima za posljedicu povećanje kapitala, osim uplata članova društva. Rashodi su smanjenje ekonomske koristi u obliku odljeva ili smanjenja imovine ili stvaranja obveza što ima za posljedicu smanjenje kapitala, osim raspodjele članovima društva. Prihodi i rashodi se priznaju kada povećanje i smanjenje budućih ekonomskih koristi proizlazi iz povećanja i smanjenja imovine ili povećanja i smanjenja sadašnjih obveza koje se mogu pouzdano izmjeriti.
Dobit predstavlja povećanje a gubitak smanjenje ekonomske koristi (dobit povećava a gubitak smanjuje vlastiti kapital) a utvrđuje se sučeljavanjem prihoda i rashoda.
Važne pojmove za menadžere nastavit ćemo razmatrati i u narednim tekstovima.
Natrag