Piše: Mladen Štahan
Postoje brojne okolnosti kada treba ili kada je korisno procijeniti vrijednost poduzeća. Za njegovu vrijednost zainteresirani su mnogi: vlasnici – imatelji dionica i udjela, koji očekuju sigurnost i rast vrijednosti svog ulaganja, ali i prinos kroz isplatu vlasničke naknade; ulagači, kreditori, dobavljači i drugi poslovni partneri radi svoje sigurnosti; menadžeri koji su odgovorni za uspješnost, učinkovitost, rast i razvoj poslovanja; te radnici, koji radeći u poduzeću ostvaruju plaću.
Na koncu, za vrijednost poduzeća zainteresirana je i država, jer je vrijednost svakog pojedinog poduzeća dio vrijednosti gospodarstva, njegovo bogatstvo. A bogatstvo dalje korelira sa stopom (ne)zaposlenosti, socijalnom sigurnosti, visinom i naplatom različitih poreza i doprinosa...
Vrijednost poduzeća krije se u njegovoj bilanci. Zato nastavljamo pisati o tom financijskom izvještaju koji, kada se znade čitati, pokazuje menadžerima mnoge korisne informacije.
Vrijednost poduzeća pokazuje vrijednost njegovog vlastitog kapitala. Vlastiti kapital sastoji se od temeljnog kapitala (upisanog na trgovačkom sudu, koji se sastoji od nominalnih vrijednosti dionica u d.d.-u ili udjela u d.o.o.-u), rezervi i dobiti. Za izračunavanje knjigovodstvene ili neto bilančne vrijednosti poduzeća koriste se podaci iz bilance prema slijedećem obrascu:
Prikaz br. 1: Neto knjigovodstvena (bilančna) vrijednost
Po odbitku ukupnih obveza (kratkoročnih i dugoročnih) od iznosa ukupne aktive, dobije se knjigovodstvena vrijednost poduzeća. Podloga za ovakvu procjenu je bilanca, pa pripominjemo da se financijski izvještaji svih poduzeća sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mogu besplatno pregledati u Registru financijskih izvještaja koji je objavljen na web portalu Fine (www.fina.hr). Kada se radi o poduzeću kojim menadžer upravlja, podaci se mogu dobiti od računovodstvene službe i službe za plan i analizu, interne revizije i sl.
Da bi procijenjena knjigovodstvena vrijednost bila realna, podaci na kojima se procjena zasniva moraju biti realni. Ipak, kod korištenja podataka iz računovodstvenih evidencija, menadžer treba biti svjestan da su u knjigovodstvu, a slijedom toga i u bilanci, u pravilu iskazane vrijednosti koje više ili manje odstupaju od tržišnih vrijednosti. Ove razlike su neminovne čak i kada je financijske izvještaje provjerio ovlašteni revizor i izrazio o njima pozitivno mišljenje. Naime, i kada se u potpunosti postupa prema odredbama računovodstvenih propisa i standarda, radi dozvoljene primjene različitih računovodstvenih načela i politika i dozvoljenih aproksimacija javljaju se odstupanja knjigovodstvenih od tržišnih vrijednosti.
Ako knjigovodstvena vrijednost nije dovoljno precizna, vrijednost poduzeća može se pouzdanije procijeniti prepravljanjem pozicija bilance. Kod ovakve procjene se iznosi na pozicijama bilance koji značajnije odstupaju od realnosti prepravljaju na tržišne vrijednosti. Tako se, primjerice, u ovisnosti o korištenim metodama i stopama amortizacije, te tehnološkom napretku/zastarjelosti i promjenama tržišnih cijena povećava ili smanjuje vrijednost osnovnih sredstava, a prema potrebi može se provjeriti i realnost vrijednosti zaliha, potraživanja, obveza i dr. Prepravljeni podaci upisuju se u bilancu umjesto knjigovodstvenih podataka, a razlika između prepravljenih i knjigovodstvenih vrijednosti povećava ili smanjuje vlastiti kapital.
Ovakvu procjenu obično mogu provesti stručne službe poduzeća (ekonomisti i inženjeri) koje dobro poznaju imovinu, poslovanje i djelatnost, ili se mogu angažirati ovlašteni procjenitelji i revizori. Angažiranje vanjskih stručnjaka-procjenitelja obično će biti nužno kada se procjena radi za potrebe ulagača, kreditora i sl., radi vjerodostojnosti. Ipak, i kod vještačkih procjena menadžer treba biti svjestan da procijenjena vrijednost u pravilu nije sasvim točna, nego približna.
Podaci iz ovako prepravljene bilance s procijenjenim vrijednostima unose se u slijedeći obrazac:
Prikaz br. 2: Procijenjena statička vrijednost
Obje prethodno opisane procjene su statičke, jer se zasnivaju na vrijednosti imovine i obveza na određeni dan i ne uvažavaju buduće poslovanje (zarade/ gubitke). Kada se u procjenu vrijednosti želi uključiti i buduće očekivane rezultate poslovanja , procjenjuje se poslovna, dinamička vrijednost poduzeća.
Procjena poslovne vrijednosti provodi svođenjem budućih (planskih) neto rezultata i preostale vrijednosti bilance na sadašnju vrijednost. Ova metoda često se zove DCF (discounted cash flow – diskontirani novčani tok), a zasniva se na procjeni sposobnosti nekog poduzeća da u budućnosti ostvaruje profit. Svođenje procijenjenih budućih neto primitaka na sadašnju vrijednost provodi se tzv. diskontiranjem (uz primjenu kamatne stope koja se naziva diskontna stopa). Diskontna stopa obično se određuje kao ponderirana aritmetička sredina kamatnih stopa na kredite koje koristi poduzeće, ili se koristi uobičajena (tržišna) kamatna stopa na dugoročne kredite. Tako utvrđenom kamatnom stopom smanjuje se vrijednost budućih planiranih godišnjih neto rezultata na sadašnju vrijednost, a posljednju godinu plana povećava i buduća vrijednost imovine po umanjenju za buduće obveze. Kod korištenja rezultata DCF metode treba voditi računa o tome da je svaki plan podložan riziku neostvarenja, te da će ga u određenoj mjeri demantirati budućnost. Stoga je važno planirati razumno i oprezno.
Prikaz br. 3: Postupak procjene poslovne vrijednosti poduzeća
Ponekad se utvrđuje tzv. zamjenska vrijednost koja se odnosi na vrijednost poduzeća utvrđenu prema vrijednostima novonabavljene istovrsne imovine, likvidacijska vrijednost koja se utvrđuje kao da se rasprodaje cjelokupna imovina nekog poduzeća, itd.
Ponekad se procjenjuje i tzv. kombinirana vrijednost kojom se različite vrijednosti dobivene prethodno spomenutim metodama procjenjivanja kombiniraju (tzv. mix metoda), i koje se pri tom mogu dopunski vrednovati različitim ponderima. Spominjemo na koncu i metodu tržišne kapitalizacije, kojom se vrijednost poduzeća utvrđuje umnoškom ukupnog broja izdanih dionica i njihove na burzi ostvarene tržišne vrijednosti.
Procjena vrijednosti poduzeća je složen, kompleksan i zahtjevan stručan posao i ne postoji formula kojom bi se mogla utvrditi jedna jedina, posve realna vrijednost. Svaka od metoda procjene ima nedostatke i prednosti, i zato ih je važno razumjeti. Neto knjigovodstvena (neto bilančna) vrijednost je lako dostupna, i stoga vrlo praktična. Ovdje ćemo ponovo istaknuti kako je nužno da menadžeri dobro poznaju i razumiju računovodstvene pojmove i koncepte. Bez tih znanja nije moguće kvalitetno koristiti brojne podatke i informacije iz financijskih izvještaja, uključujući i podatak o neto bilančnoj vrijednosti poduzeća.
Sve koji bi više željeli saznati i naučiti o procjenama vrijednosti upućujemo na TEB-ov priručnik „Vrednovanje poduzeća“ u kojem su na praktičnim primjerima detaljno opisane i obrazložene ovdje navedene, ali i druge metode procjene.
Natrag