Piše: Mladen Štahan
U predhodnim brojevima Infa pisali smo o uspješnosti i likvidnosti. Račun dobiti i gubitka i izvješće o novčanim tokovima, bez obzira na to da li se radi o izvještavanju o prošlosti ili planiranju budućnosti, lako je razumijeti. No što govori i čemu menadžerima služi bilanca?
Bilanca prikazuje financijski položaj odnosno stanje imovine, vlastitog i tuđeg kapitala (obveza) na dan bilanciranja. Sastavlja se sa stanjem na jedan dan pa se, za razliku od uspješnog računa i novčanih tokova, ne odnosi na razdoblje. Zato se naziva statičkim izvješćem. Kada bismo radili bilancu svaki dan, ona bi se - ako je bilo poslovnih promjena - svaki dan razlikovala.
Imovina se u bilanci zove aktiva, a vlastiti kapital društva i njegove obveze zajedno - pasiva. Aktiva prikazuje vrijednost i strukturu imovine (sredstava), a pasiva vrijednost i strukturu vlastitog kapitala i obveza. Aktiva se dijeli na dugotrajnu imovinu koja poglavito obuhvaća nekretnine i opremu, nematerijalnu imovinu, ulaganja i prava s rokom uporabe dužim od 12 mjeseci, te kratkotrajnu imovinu koja se obično sastoji od zaliha, potraživanja i novca. Pasiva obuhvaća vlastiti kapital trgovačkog društva koji se sastoji od uloga članova (temeljni kapital) i neisplaćenih dobiti s jedne strane, te dugoročnih i kratkoročnih obveza prema dobavljačima, kreditorima, radnicima i dr. s druge strane. Temeljni kapital nema rok dospijeća i ne može se isplatiti, pa je stoga najkvalitetniji izvor financiranja poslovanja. Dugoročne obveze su obveze s rokom dospijeća nakon dvanaest mjeseci, a kratkoročne s rokom do dvanaest mjeseci.
Aktiva oslikava društvo kroz vrijednost imovine kojom raspolaže, a pasiva kroz strukturu izvora iz kojih je ta imovina financirana. Zato aktiva i pasiva uvijek imaju istu vrijednost.
Iz ove premise proizlazi računovodstvena jednadžba, koju i menadžeri trebaju poznavati, a koja glasi:
Prikaz 1. Računovodstvena jednadžba
Iz ove temeljne izvode se i druge računovodstvene jednadžbe, o kojima ćemo također pisati.
Menadžeri kroz bilancu prate sadržaj, te promjene vrste i vrijednosti imovine i izvora financiranja, kao i kretanje odnosa unutar njihove strukture. Razumijevanje bilance vrlo je važno za upravljanje imovinom i finaciranjem, jer imovina i pasiva utječu na financijski rezultat i novčane tokove. Bilanca objedinjava rezultate računa dobiti i gubitka i izvješća o novčanim tokovima, budući uz stanje pokazuje i financijski rezultat i likvidnost. Kvaliteta strukture imovine ocjenjuje se kroz odnos dugotrajne i kratkotrajne imovine, ali i prema vrstama unutar ovih skupina. Jednako tako, kvaliteta izvora financiranja ovisi o odnosu vlastitog kapitala i dugoročnih i kratkoročnih obveza.
Da bi podaci iz bilance (kao uostalom i iz svih drugih financijskih izvještaja) bili korisni za upravljanje, moraju biti realni. Također, menadžeri ih moraju poznavati i razumjeti. O računovodstvenoj realnosti i potrebi da menadžeri razumiju računovodstvene pojmove i koncepte, pisali smo u prethodnim brojevima Infa. Ovo znanje ujedno je nužno i za razumijevanje bilance.
O omjerima i pokazateljima koji se mogu pročitati iz bilance te vezama između bilance i ostalih financijskih izvještaja, pisat ćemo u narednim brojevima TEB-ovog poslovnog infa. U ovom članku nastojat ćemo što jednostavnije objasniti bilancu.
Prikaz 2. Temeljna struktura bilance
Iz prikazane jednadžbe i temeljne strukture bilance proizlaze slijedeće uzročno posljedične promjene:
Prikaz 3. Utjecaji bilančnih promjena na aktivu i pasivu
Rast vrijednosti bilance obično se smatra pozitivnim za poslovanje jer razumijeva povećanje vrijednosti imovine, dok smanjenje obično nosi negativan predznak. Međutim ni povećanje niti smanjenje nisu sami po sebi dobar ili loš znak. Naime, vrijednost bilance povećava pozitivan financijski rezultat – dobit (za razliku od gubitka koji smanjuje vlastiti kapital), ali i povećanje obveza. Uz korištenje novca koji proizlazi iz dobiti, investicije koje će povećati vrijednost aktive mogu se financirati i iz dokapitalizacije članova društva ili zaduživanjem (dizanjem kredita tj. novim obvezama). O načinu financiranja imovine ovisi financijska stabilnost i kvaliteta bilance. Jasno je da su dokapitalizacija i korištenje zadržane dobiti kvalitetniji izvor financiranja od kredita, jer ne stvaraju troškove financiranja (kamate, garancije i dr.). Međutim, kao što kreditori očekuju kamatu, tako članovi društva od svog ulaganja, bilo da se radi o dokapitalizaciji ili zadržavanju dobiti, očekuju porast vrijednosti svog uloga i vlasničku naknadu.
Bilanca dakle raste i s povećanjem obveza, a takav rast je pozitivan samo ako rezultira povećanim prihodima i većom dobiti. Također, bilanca se smanjuje i otplatom obveza, što može biti pozitivan pokazatelj. Imajući to u vidu važno je istaknuti da menadžeri u okviru mogućnosti i potreba trgovačkog društva trebaju težiti optimalnoj vrijednosti i strukturi bilance, koja će sadržavati samo korisnu imovinu i nužne, dobro uravnotežene izvore, koji će osigurati najbolji financijski rezultat.
Za menadžerje je bilanca vrlo koristan informacijski alat koji može pomoći pri donošenju boljih poslovnih odluka. Stoga ćemo o bilanci nastaviti pisati i u narednim tekstovima.
Natrag