Amortizacijske stope trebale bi biti određene prema računovodstvenim, a ne poreznim pravilima. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje je... Ne, amortizacijske stope nisu propisane!
Amortizacija je trošak poslovanja koji nastaje uporabom dugotrajne imovine koja ima ograničeni vijek trajanja i raspoređuje (obračunava) se sustavno tijekom procijenjenog vijeka uporabe dugotrajne imovine. Računovodstveni postupci u svezi obračuna amortizacije određeni su računovodstvenim standardima. Porezni aspekt amortizacije propisan je Zakonom o porezu na dobit.
Vijek uporabe imovine trebao bi biti jedini kriterij pri određivanju amortizacijskih stopa
Vijek uporabe očituje se razdobljem u kojem se očekuje da će imovina biti na raspolaganju za upotrebu ili brojem proizvodnih jedinica koje se očekuju ostvariti uporabom takve imovine.
Poduzetnici mogu koristiti nekoliko metoda obračuna amortizacije (linearnu, funkcionalnu, degresivnu ili progresivnu). Sukladno procijenjenom vijeku uporabe dugotrajne imovine te očekivanom okviru trošenja ekonomskih koristi imovine, poduzetnici odabiru stopu i metodu amortizacije.
Zakon o porezu na dobit ne propisuje amortizacijske stope!
Česta zabluda u praksi je ta da su amortizacijske stope dugotrajne imovine propisane odredbama Zakona o porezu na dobit. Podsjećamo, prema čl. 12. Zakona o porezu na dobit, amortizacija dugotrajne imovine priznaje se kao porezno priznati trošak pod uvjetom da je obračunana linearnom metodom primjenom propisanih amortizacijskih stopa. To nikako ne znači da poduzetnici ne smiju koristiti stope i metode amortizacije drugačije od onih propisanih Zakonom o porezu na dobit, ako su odabrane prema procijenjenom vijeku uporabe te očekivanom okviru trošenja ekonomskih koristi sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda.
Amortizacija obračunana po stopama višim od porezno dopuštenih nije uvijek porezno nepriznati trošak!
Što ako procijenjeni korisni vijek trajanja nije sukladan porezno dopuštenim stopama?
Ako poduzetnici koriste amortizacijske stope i metode primjerene korisnom vijeku trajanja i očekivanom trošenju ekonomskih koristi dugotrajne imovine sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda, a koje su različite od onih propisanih Zakonom o porezu na dobit, podsjećamo na stav Porezne uprave koji se svake godine objavljuje uputom o sastavljanju i podnošenju godišnje prijave poreza na dobit. Naime, ako porezni obveznik za svoje potrebe otpisuje dugotrajnu imovinu po metodama i stopama različitim od propisanih, a ukupno utvrđeni iznos amortizacije za porezno razdoblje je manji od iznosa koji bi se dobio primjenom propisanih odredbi Zakona o porezu na dobit, tako utvrđeni iznos predstavlja porezno priznati trošak amortizacije.