Obračun amortizacije za 2025.

Posljedica korištenja dugotrajne imovine u poslovnom procesu je fizičko i ekonomsko trošenje njene nabavne (početne) vrijednosti. U tu svrhu za svaku poslovnu godinu izračunava se potrošeni dio nabavne vrijednosti dugotrajne imovine, koji se kao trošak iskazuje u financijskim izvještajima poduzetnika, vodeći pritom računa o zahtjevima računovodstvenih i poreznih propisa. Imovina koja podliježe obračunu amortizacije je imovina za koju se očekuje da će se koristiti duže od jednog razdoblja (12 mjeseci), koja ima ograničeni vijek uporabe i koristi se u poslovne svrhe. Amortizacija bi se trebala obračunavati tijekom cijelog korisnog vijeka uporabe neke dugotrajne imovine, odnosno u onom razdoblju u kojem poduzetnik očekuje ostvarivati direktne ili indirektne ekonomske koristi od uporabe te imovine. Prema tome, poduzetnik je dužan samostalno ili uz pomoć stručnih osoba procijeniti korisni vijek uporabe svakog pojedinog predmeta dugotrajne imovine. Poduzetnici su dužni procijenjeni korisni vijek uporabe pojedine dugotrajne imovine preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine. Računovodstveni postupak u svezi s amortizacijom dugotrajne imovine uređen je zahtjevima HSFI-a 5, HSFI-a 6, HSFI-a 7, MRS-a 16, MRS-a 38 i MRS-a 40, dok je porezni tretman priznavanja troškova amortizacije dugotrajne imovine propisan Zakonom o porezu na dobit i Pravilnikom o porezu na dobit.

Detaljno o navedenoj temi možete pročitati u TEB-ovom časopisu "Financije, pravo i porezi" br. 12/25, u članku „Obračun amortizacije za 2025.“, autora Domagoja Zalokera